The
Bible in Croatian - translated by Tomislav Dretar
Biblija - preveo Tomislav
Dretar
_________________________________________________________________________________________
Druga
knjiga Kronika
______________________
6 1 Tad Solomon reče: »
Gospodin je odlučio stanovati u tami!
2 Ja, izgradio sam ti dakle jednu prinčevsku
Kuću i jedno boravište gdje ćeš ti uvijek stanovati.«
Besjeda posvete
Templa
(1 Krlj 8.14-21)
3 Kralj se okrenu i blagoslovi sav sabor Izraelov. Sav sabor Izraelov stajaše.
4
On reče: » Blagoslovljen budi GOSPOD, Bog Izraelov, kojçi je svojim ustima
govorio Davidu, mom ocu i koji je svojom rukom ispunio ono što je rekao:
5
Od dana kad sam izveo iz Egipta Izrael moj narod, ja nisam izabrao ni jedan
grad između svih plemena Izraelovih za sagraditi jednu Kuću u kojoj će
biti moje *ime; i ja nisam izabrao drugog čovjeka da bude
princ nad Izraelom, mojim narodom2: 6 već sam ja izabrao Jeruzalem za svoje
boravište, i izabrao sam Davida da bude glava Izraelu mom narodu.
7
David, moj otac, imao je u srcu izgraditi jednu Kuću za GOSPODA, Boga
Izraelovog.
8
Ali, GOSPOD je rekao Davidu, mom ocu: Imao si u srcu izgraditi jednu Kuću
za moje ime i ti si dobro učinio.
9
Međutim, nisi ti taj koji će izgraditi ovu kuću, već tvoj
sin, potekao iz tvoje utrobe: on je taj koji će izgraditi tu Kuću za
moje ime.
10
I GOSPOD je ostvario riječ koju bijaše izrekao: Ja sam naslijedio Davida,
svog oca, ja sam sjeo na prijestol Izraelov, kako to bijaše rekao GOSPOD, ja
sam izgradio tu Kuću za ime GOSPODA, Boga Izralova.
11
I ondje, ja sam postavio *kovčeg gdje se nalazi *savez GOSPODOV, savez
koji je on zaključio sa sinovima Izraelovim.1 «
Solomonova svečana molitva
(1 Krlj 8.22 - 53)
12 Solomon stade pred *oltar GOSPODOV, pred svim
saborom Izraelovim, on ispruži ruke2 13 - jer
Solomon bijaše načinio jedan sokl od bronce postavljen na sred predvorja,
koji imaše pet lakata dužine,3 pet lakata
širine i tri lakta visine. On se uspe, potom povi koljena - pred svim saborom
Izraelovim, on ispruži ruke prema *nebu 14 i reče: » GOSPODE, Bože
Izraelov, nema Boga kao što si ti, u nebu, ni na zemlji za čuvati *savez i
dobrohotnost prema tvojim slugama koji idu pred tobom svim svojim srcem.
15 Ti si održao svoja obećanja prema svom
sluzi Davidu, mojem ocu: ono što si ti svojim ustima izrekao, ti si to ispunio
svojom rukom, kao što se vidi danas.
16 Sada, GOSPODE, Bože Izraelov, čuvaj u
korist tvog sluge Davida, mojeg oca, riječ koju si njemu izrekao: Nikad
netko od tvojih neće uzmanjkati sjediti preda mnom na prijestolju
Izraelovom, pod uvjetom da tvoji sinovi paze na svoje držanje idući preda
mnom, kao što si ti išao preda mnom.
17 Sada, gospode,
Bože Izraelov, nek' se potvrdi riječ koju si ti izrekao svom sluzi Davidu,
mojem ocu!
18 Može li
uistinu Bog stanovati s ljudima na zemlji? Ta nebesa ni nebesa nad nebesima ne
mogu tebe sadržati ! Koliko manje ova Kuća koju sam ja sagradio?
19 Budi brižan
spram molitve i preklinjanja tvojeg sluge, GOSPODE, Bože moj ! Saslušaj vapaj i
molitvu koje ti upućuje tvoj sluga !
20 Nek' tvoje oči
budu otvorene na ovu Kućui danju i noću, na mjesto za koje si ti
rekao:da ćeš tu postaviti svoje ime! Saslušaj molitvu koju tvoj sluga upućuje
prema tom mjestu!
21 Udostoji se
slušati preklinjanja koje tvoj sluga i Izrael, tvoj puk, upućuju prema tom
mjestu. Ti, slušaj na mjestu gdje ti stanuješ, u nebu. Saslušaj i oprosti.
22 Ako jedan čovjek
zgriješi prema svom bližnjem i nametne mu se jedna prisega s prokletstvom i da
dođe izgovoriti tu prisegu pred tvojim oltarom, pred ovom Kucom, 23 ti,
poslušaj s neba; postupi, presudi između svojih slugu, kazni krivca čineći
da njegovo držanje padne na glavu njegovu; i proglasi pravednika pravednim
postupajući s njim prema svojoj pravdi.
24 Kad tvoj
narod Izrael bude pobijeđen od neprijatelja jer je zgriješio prema tebi,
ako se pokaje, proslavi tvoje ime, moli i zavapi pred tobom koji si u ovoj Kući,
25 ti, poslušaj s neba, oprosti grijeh Izraelu, svom puku, i odvedi ih k zemlji
koju si dao njemu i očevima njegovim1.
26 Kad nebo bude zatvoreno
i ne bude više kiše, jer narod bijaše zgriješio prema tebi, ako uzmoli okrećući
se prema ovom mjestu, proslavi ime tvoje, i pokaje se za svoj grijeh, jer ćeš
ga ti ožalostiti, 27 ti, saslušaj s neba, oprosti grijeh svojih slugu i
Izraela, svojeg puka - ti ćeš ga poučiti naime, dobrom putu kojim on
treba hoditi -, i podaj kišu svojoj zemlji, zemlji koju si dao u baštinu puku
svojem.
28 Bude li glad u zemlji,
bude li kuga, bude li snijeti i glavnice2, skakavaca ili popaca,
ako neprijatelj opsjedne gradove u njegovoj zemlji, što god da bude nevolje,
koja god da bude bolest, 29 koji god da bude povod molitvi, koji god da bude
povod preklinjanju svakog čovjeka ili sveg Izraela tvog puka, kad svaki
osjeti nevolju i svoju patnju i da ispruži ruke prema ovoj Kući, 30 ti,
saslušaj s neba, boravišta gdje ti stanuješ, oprosti i učini svakom prema
njegovom držanju, pošto ti poznaješ njegovo *srce - samo ti naime, poznaješ srca
ljudska -, 31 da bi te se bojali svih dana koje će proživjeti na zemlji
koju si dao očevima našim.
32 Čak i glede
stranca, njega koji ne pripada Izraelu, tvom narodu, ako dođe iz daleke
zemlje zbog tvog velikog imena, tvoje moćne ruke i tvoje ispružene ruke,
ako dođe moliti prema ovoj kući, 33 ti, saslušaj s neba, boravišta
gdje ti stanuješ, postupi prema svemu što te bude molio stranac, da bi svi
narodi na zemlji upoznali tvoje ime, i da bi, kao Izrael, tvoj narod bojali te
se i oni i da bi znali da je tvoje ime zazvano na ovoj Kući koju sam ja
izgradio.
34 Kad tvoj
narod bude polazio u rat protiv svojih neprijatelja, u smjeru kojem ga ti budeš
poslao, ako moli prema GOSPODU u smjeru grada koji si ti izabrao i Kuće
koju sam ja sagradio za tvoje ime, 35 saslušaj s neba njegovu molitvu i njegovo
preklinjanje i učini da pobijedi njegovo pravo.
36 Kad oni budu
zgriješili protiv tebe, jer nema čovjeka koji ne griješi, kad se ti budeš
razljutio protiv njih, kad ih ti budeš izručio neprijatelju i kad ih njihovi
pobjednici budu odveli u roblje u jednu zemlju, daleku ili blisku, 37 ako, u
zemlji gdje su oni zarobljenicima, oni razmisle, pokaju se i upute ti svoja
preklinjanja, u zemlji svojeg robstva, govoreći: Mi smo grješnici, mi smi
nepouzdani, mi smo krivi, 38 ako li se vrate k tebi svim svojim srcem, svom
svojom dušom, u zemlji robstva kamo oni budu odvedeni i ako mole u smjeru svoje
zemlje, zemlje koju si ti dao njihovim očevima, u smjeru grada koji si ti
izabrao i Kuće koju sam ja sagradio za tvoje ime, 39 saslušaj s neba,
boravišta gdje ti boraviš, saslušaj njihovu molitvu i njihovo preklinjanje, i učini
da pobijedi njihovo pravo i oprosti svom narodu koji je zgriješio prema tebi.
40 Sada, moj
Bože, nek' tvoje oči budu dakle otvorene i tvoje uši osjetljive molitvi
obavljenoj na ovom mjestu.
41 A sada digni
se, gospode Bože, dođi u
svoje mjesto odmora, ti i tvoj *kovčeg gdje boravi tvoja snaga! Nek' tvoji
svećenici, gospode Bože budu
ogrnuti spasom i nek' se tvoji vjernici raduju u sreći!
42 gospode Bože, ne odbacuj lica tvojeg
posvećenika, sjeti se djela pobožnosti Davida sluge tvoga1 !«
2 mojim narodom:
vidjeti 1 Krlj 8.16 i bilješku.
1 sinovima Izraelovim.
ili Izraelitima.
2 on ispruži
ruke gesta molitve(vidjeti Ps 28.2).
1 očevima njegovim ili njegovim predcima.
2 snijet i glavnica: bolesti
na žitu (vidjeti 1 Krlj 8.37 i bilješku).
1tvojeg posvećenika ili
svojeg mesije (vidjeti 1 S 2.10 i bilješku) - Davida sluge tvoga: redci 40-42 su od autora Kronika; on cvitira
ovdje fragmente 1Krlj 8.52; Iz 55.3; Ps 130.2; 132.8-16.