Izraeliti u Taverau
11 1 Jednog dana narod pade u plač, što GOSPOD sasluša s neugodom.
Slušajući ih GOSPOD obuze srdžba. Vatra GOSPODOVA opustoši narod i proguta
jedan kraj tabora.
2 Puk zakriča put GOSPODA; i vatra se
stiša.
3 Dadoše tom mjestu ime Tavera1 jer vatra GOSPODOVA bijaše uništila sinove
Izraelove.
Puk išće mesa
4 Bijaše među njima jedna gomila ljudi koji
bijahu obuhvaćeni lakomošću; i sami sinovi Izraeli počeše
plakati: »Tko će nam dati mesa jesti?
5 Mi se sjećamo ribe koju smo gotovo
besplatno jeli u Egiptu, krastavaca, lubenice, poriluka, luka, češnjaka!
6 A sad se naš život učmao; više ničeg
od toga! Ne vidimo više ništa osim mane.«
7 Mana je sličila na
zrna koriandera; njen izgled bijaše onaj od bdeliuma2.
8 Narod se raspršivaše za
prikupljati ju; potom ju drobiše u mlinovima ili tucahu u jednom mužaru; kuhali
su ju u kazanima i spremali od nje pogače. Ona imaše okus kolača s
uljem.
9 Kad bi se rosa spustila
na tabor tijekom noći, mana se po njemu također prostirala.
10 Mojsije začu narod
koji plakaše, svrstan u klanove, svaki na ulazu u svoj šator. GOSPOD se zapali
jednom živim bijesom i Mojsije pogrješno shvati.
11 »Zašto ti, reče on
GOSPODU, hoćeš zlo svojem sluzi? Zašto sam ja u nemilosti pred tobom do te
točke da mi ti namećeš teret cijelog tog naroda?
12 Jesam li ja taj koji je
začeo ovaj puk? Jesam li ga ja porodio? Zašto mi ti kažeš: Nosi ga na svom
srcu kao jedna hraniteljica što nosi jedno dijete, i to sve do zemlje koju si
ti obećao njegovim očevima?
13 Gdje ću ja naći
mesa za dati cijelom ovom puku koji me progoni svojim plačem i govori mi:
Daj nam mesa za jesti?
14 Ja ne mogu više, ja sam, nositi sav ovaj
narod; on je pretežak za mene.
15 Ako ćeš tako postupati sa mnom, učini
da umrem - kad bih samo našao milosti u tvojim očima! Da više ne podnosim
svoju tužnu sudbinu!«
16 GOSPOD reče Mojsiju: »Okupi mi 70
*starješina Izraelovih, ljude koje ti poznaješ kao starješine i upravitelji
puka, ti ćeš ih dovesti k *šatoru susretanja; oni će se tu poredati
pred tobom.
17 Ja ću sići i govoriti ti; ja ću
uzeti malo od duha koji je u tebi i prenijeti u njih; oni će tada ponijeti
s tobom teret puka i ti više nećeš bit sam za nositi ga.
18 A, puku ćeš reći:*posvetite
se za sutra i budite u stanju za jesti meso. Jer vi ste učinili da GOSPOD
sasluša vašu žalbu: Tko će nam dati da jesti mesa? Tako nam je dobro bilo
u Egiptu! GOSPOD će vam dakle dati mesa, vi će te ga jesti;
19 i vi ga neće te
jesti samo jedan ili dva dana, niti čak pet, deset ili dvadeset, 20 već
cijeli jedan mjesec, sve dok vam ne iziđe na nos, sve dok ga ne budete
povraćali. Sve to zato jer ste odbacili GOSPODA koji je u vašoj sredini i
jer ste podnijeli tu žalbu: Zašto smo dakle izišli iz Egipta?«
21 Mojsije preuze: »Ovaj
puk u čijoj se sredini ja nalazim broji 600 tisuća pješaka, a ti
kažeš: Ja ću njima dati mesa i oni će imati cijeli jedan mjesec!
22 Kad bi čak poklali
svu krupnu sitnu stoku za njih, da li bi im to dostajalo? Sva morska riba, ako
bi ju mogli pohvatati za njih, da li bi im dostajala?
23 GOSPOD reče
Mojsiju: »Ruka1 GOSPODOVA da li će biti kratka? Sad ćeš
vidjeti da li će moja riječ biti ostvarena ili ne za tebe.«
Bog daje od svojeg Duha sedamdesetorici starješina
24 Mojsije iziđe iz
*šatora susretanja i donese puku riječi GOSPODOVE; on okupi 70 *poglavara
puka koje postavi uokolo šatora.
25 GOSPOD siđe u
oblaku i reče mu; on preuze malo duha koji bijaše u Mojsiju da bi ga dao
sedamdesetorici poglavara. Čim se duh spusti na njih, oni *oni počeše
*prorokovati, ali ne nastaviše.
26 Dva čovjeka bijahu
ostala u taboru; zvali su se, jedan Eldad, a drugi Medad; duh se spusti na njih
- oni u stvari bijahu na listi, ali nisu bili izišli za otići u šator
susretanja - i oni prorokovahu u taboru.
27 Jedan dječak otrča
upozoriti Mojsija: »Eldad i Medad upravo prorokuju u taboru!«
28 Jozua, sin Nunov, koji
od mladosti bijaše službi Mojsijevoj, uplete se: »Mojsije, gospodaru moj,
zaustavi ih!«
29 Mojsije uzvrati: »Hoćeš
li ti biti ljubomoran umjesto mene? Kad bi samo sav puk GOSPODOV postao puk
proroka na koji bi GOSPOD stavio duh svoj!«
30 Mojsije se povuče
u tabor kao i svi poglavari Izraelovi.
Kivrot-Tahava: prepelice
31 Jedan vjetar poslan po
GOSPODU dizaše se; s mora, donese prepelice koje onda obori na tabor i svud
uokolo, na udaljenosti od jednog dana hoda sa svake strane tabora; one pokriše
tle na dva lakta1 debljine sloja.
32 Narod ostade budan cijeli taj dan, cijelu noć
i još sutradan skupljajući te prepelice. Onaj koji je najmanje skupio
imade ih deset homera2, oni ih prostriješe posvuda uokolo tabora.
33 Meso bijaše još među njihovim zubima,
oni ne bijahu završili žvakati; kad se GOSPOD zapali od gnjeva protiv puka i
uputi mu jedan vrlo snažan udarac1.
34 Dadoše tom mjestu ime Kivrot-Tahava -
Grobnica Pohlepe; jer bilo je to ondje gdje su pokopali mnoštvo onih koji su
bili zahvaćeni pohlepom.
Mirijam zahvaćena leprom
35 Iz Kivrot-Tahavae, puk pođe za Hacerot.
Oni bijahu u Hacerotu
__________________
Brojevi
_________________________________________________________________________________________
The
Bible in Croatian - translated by Tomislav Dretar
Biblija - preveo Tomislav
Dretar
Studia Croatica - electronic edition - webmaster@studiacroatica.com
1 Hebrejsko
ime derivirano iz tog glagola prevodi se ovdje s (opustošiti vatriom).
2O mani vidjeti Izl 16, o
korianderu, vidjeti Izl 16.31 i bilješku; o bdeliumu, vidjeti Izl 2.12 i
bilješku.
1 Ruka ili šaka;
simbolizira moć.
1 lakat: vidjeti u Glosaru pod MJERE.
2 homer: vidjeti u Glosaru MJERE. - Oni ih rasprostriješe: za sušiti i konzervirati.
1 uputi muvrlo : drugi prijevodi udari ga jednom nevoljom ili nedaćom; možda se radi i epidezmiji.