32 1 Nebo, prikloni uho, a ja ću govoriti; zemljo, slušaj riječi koje ću izreći

 

 

32 1 Nebo, prikloni uho, a ja ću govoriti; zemljo, slušaj riječi koje ću izreći.

 

2 Nek' se moje upute raspu kao kiša; nek' moja riječ padne kao rosa, kao pljusak na tratinu,

 

3 Ja ću obznaniti ime GOSPODOVO; priznajte veličinu našeg Boga.

 

4 On, stijena, njegovo je djelo savršeno, svi njegovi putovi su mudri; to je vjeran Bog, nema u njemu nepravde, on je dobar i pravedan.

 

5 Za njega, oni su samo iskvarenost, radi mane svoje, oni nisu više sinovi njegovi1, to je jedan izopačen i zastranio naraštaj.

 

6 Je li način da se postupa s GOSPODOM, narode ludi i bezumni? Nije li on tvoj otac, koji ti je dao život? on je taj koji te stvorio i koji te postavio.

 

7 Sjeti se nekadašnjih dana, vrati tijek godina, iz naraštaja u naraštaj, pitaj svojeg oca, on će te naučiti, *poglavare svoje, on i će ti to reći:

 

8 Kad Svevišnji dade narodima njeihovu baštinu, kad odvoji ljude, on utvrdi područja narodima slijedeći broj sinova Izraelovih1.

 

9 Jer prihod Gospodov, to je narod njegov, a Jakov je njegov dio u baštini.

 

10 On susrete svoj narod u pustinjskoj zemlji, u samoći ispunjenoj divljim urlanjem: on ga okružuje, on ga poučava, on bdije nad njim kao nad zjenicom oka svog.

 

11 On je kao orao koji osokoljuje nasad svoj: on lebdi iznad mladih svojih, on otvara sav svoj raspon krila, on ih uzima i nosi pod krilima svojim.

 

12 GOSPOD je jedini koji vodi narod svoj, nema nikakvog stranog boga kod njega.

 

13 On mu daje zakoračiti2 visove zemlje da se nahrani proizvodima poljskim; on mu daje sisati meda iz šupljina kamenja; on mu daje ulja dozrelog na granitu stjenja,

 

14 maslac kravlji i mlijeko ovčije s masnim od janjadi, od ovnova Bašana1 i od jaraca, kao i bijelo brašno pšenično; *krv grožđa, ti si ga pio prevrelog.

 

15 Tako Ješurun2 se usalio, ritao, - ti si se usalio, ti si se udebljao, otežao - on je ostavio Boga koji ga bijaše stvorio on je obeščastio Stijenu svoju, svoje spasenje.

 

16 Oni njemu daju za rivale strance3 Ogavnostima oni ga vrijeđaju,

 

17 oni nude *žrtve *demonima koji nisu Bog, bogovima koje ne poznaju, novodošlima od jučer kojih se vaši očevi nisu bojali.

 

18 Stijena koja te porodila, ti si ju zanemario; ti si zaboravio Boga koji te donio na svijet.

 

19 Ono što je GOSPOD vidio izazvalo je prijezir njegov: njegovi sinovi i kćeri njegove su ga.

 

20 On je kazao: »Ja ću njima skriti lice svoje4, ja ću vidjeti što je budućnost njihova5. Jer to je jedan naraštaj, izopačen, sinova u koje se ne može imati povjerenja.

 

21 Oni su mi dali za rivala onog koji nije Bog, oni su me uvrijedili svojim ništavnim idolima. Eh dobro! ja, ja ću njima dati za rivala onog koji nije narod, jednim ludim narodom ja ću njih uvrijediti.

 

22 Da, jedna se vatra zapalila u nozdrvama mojim; ona je plamtjela sve do dna *boravišta mrtvih, ona je požderala zemlju i njene proizvode, ona je zapalila podnožja planina.

 

23 Ja ću nagomilati na njih nesreće; ja ću bacati na njih svoje strijele.

 

24 Kad budu glađu iscrpljeni, požderani munjom i mojim gorkim daždom1, ja ću protiv njih pustiti zub životinjski, kao i otrov zvijeri koje gmižu prašinom.

 

25 Izvana, mač će im oteti djecu njihovu, a iznutra vladat će užas; mladić imat će isti udes kao i djevica, dojenče padat će s čovjekom sijedih vlasi.

 

26 Ja sam kazao: ja bih ih porazbijao u komadiće2, ja bih učinio da kod ljudi nestane sjećanje na njih,

 

27 kad se ne bih bojao uvrede od neprijatelja. Da se njihovi protivnici ne bi prevarili, govoreći: mi smo ti koji su visoko ruku držali ponad toga, nije to bio GOSPOD koji je to učinio!

 

28 Jer to je jedan narod1 čije se namjere ruše, oni su bez pameti.

 

29 Da bijahu mudri, razumjeli bi oni to, bili bi pametni za svoju budućnost.

 

30 Kako bi jedan sam čovjek mogao proganjati tisuću, a dvojica sama u bijeg nagnati njih 10 000, ako ovi ne bi bili prodani od Stijene svoje, izručeni od GOSPODA?

 

31 Jer Stijena naših neprijatelja nije kao naša Stijena, oni su si tome sami sudci2.

 

32 Njihov trs izlazi iz čokota Sodome, iz rasada Gomore3; njihovo grožđe je otrovno grožđe, njihovi su grozdovi gorki.

 

33 Njihovo vino, otrov je od zmaja, grozni otrov kobrin.

 

34 Nije li ondje ono što ja pamtim, ono što je zapečačeno u riznicama mojim?

 

35 Moja je osveta i nagrada, za onaj čas kad ću njihovu spotaknuti nogu, jer blizu je dan nesreće njihove, ono što je za njih pripravljeno, zakasniti neće.«

 

36 Učinit će GOSPOD pravdu puku svom, predomislit će se u korist svojih slugu, kad vidi da slabe ruke njihove, da nema više ni roba ni čovjeka slobodna1.

 

37 Tada, on će reći: »Gdje su bogovi njini, i stijena gdje su se sklonili?«

 

38 Gdje su oni koji jedu masno2 svojih *žrtava i piju vino svojih libacija? Nek' se dignu i nek' dođu vama u pomoć, nek' se nađe mjesto da se skrijete!

 

39 Eh dobro! sad, gledajte: to sam ja, ništa osim mene, bez ikakvog boga uz mene, to sam ja koji daje umirati i živjeti, kad ja polomim, ja sam taj koji iscjeljuje, nitko ne spašava od moje ruke.

 

40 Da, ja podižem ruku3 prema nebu, i ja obznanjujem: Ja sam živ zauvijek!

 

41 Ako ja naoštrim moj mač sjajni, ako moja ruka zavitla presudu, ja ću svoju osudu dati da padne na protivnike moje, ja ću uzvratiti onima koji me mrze.

 

42 Dok moj mač se nasićuje mesa ja ću *krvlju opijati strijele svoje, krvlju ubijenih i uhićenih, s kosmatih glava neprijateljskih.«

 

43 Narodi, kličite njegovom puku, jer će osvetiti *krv slugu svojih, on će dati da osveta padne na protivnike njegove; on će osloboditi tako zemlju svoju i narod svoj1.

44 Mojsije, praćen od Hošea2, sina Nunova, bijaše dakle došao izgovoriti riječi te pjesme na uši narodu.

 

45 A kad Mojsije bi završio govoriti sve te riječi sve Izraelu, 46 on im reče: »Uzmite k srcu sve riječi putem kojih ja danas svjedočim protiv vas, i zapovijedam sinovima vašim da paze primijenjivati sve riječi ovog Zakona.

 

47 Jer, ne radi se ni o jednoj riječi bez važnosti za vas; ta riječ, to je vaš život, i po njoj će te vi produžiti svoje dane na zemlji koju će te vi uzeti u posjed prelazeći Jordan.

 

Oglašavanje smrti Mojsijeve

 

48 Istog dana GOSPOD reče Mojsiju:

 

49 »Uspni se na ovu planinu hrasta Abarima∆, na brdo Neĺbo koje je u zemlji Moab, nasuprot Jerihonu i pogledaj zemlju Kanaan koju ja dajem u vlasništvo sinovima Izraelovim.

 

50 Potom umri na planini gdje se budeš uspeo, budi sjedinjen rodbini svojoj1 - kao što je tvoj brat Aaron umro i bio sjedinjen rodbini svojoj - 51 pošto ste vi učinili jednu nevjernost protiv mene u sred sinova Izraelovih, kod voda Meribe od Kadeša u pustinji Sin, onda kad niste priznali moju *svetost usred sinova Izraelovih.

 

52 Ondje nasuprot, ti ćeš vidjeti zemlju, ali ti u nju nećeš ući, u tu zemlju što ju dajem sinovima Izraelovim.«

 

 

__________________

 

Deuteronomij

 

_________________________________________________________________________________________

 

The Bible in Croatian - translated by Tomislav Dretar

Biblija - preveo Tomislav Dretar

Studia Croatica - electronic edition - webmaster@studiacroatica.com

 

 



1 sinovi njegovi, redak njasan, smisao nesiguran.

1 slijedeći broj: durig prijevod slijedeći granice sino-va Izraelovih; izvjesniti hebrejski rukopisi i stare ver-zije imaju slijedi broj sinova Božjih.

2 zakoračiti: Izrael je namješten na brežuljcima svo-jim kao kad bi sjedio na konju.

1 Područje uzgoja, istočno od Kineretskog mora.

2 Ješurun: nadima Izraelov.

3 strance: strane bogove drugih naroda (vidjeti redak 21; Iz 43.12; Jr 2.25).

4 skriti lice svoje: vidjeti 31.17 i bilješku.

5 vidjeti : tj. razmislit će još o njoj.

1 munja: - drugi prijevod: groznicom - gorki dažd: ili smrtna kuga.

2 Odgovarajući hebrejski izraz ima nejasno značenje.

1 to je jedan narod: teško je znati radi li se o Izraelitima ili o neprijateljima njihovim.

2 Težak tekst. Drugi prijevod a naši neprijatelji nisu sudci.

3rasad Gomore: aluzija na korumpiranost ljudi Sodo-me i Gomore.

1 ni roba ni : neizvjestan prijevod jednog hebrej-skog izraza čji smisao takođezr nije jasan.

2 jedu masno: masni dijelovi životinja bijahu smatrani izabranim dijelovima (Is 25.6), rezervirani Bogu (Lv 4.35).

3 dignuti ruku: gesta prisege.

1 osloboditi: ovaj redak postoji u duljoj formi u ruko-pisima nađenim u Kumranu (hebrejski) i u starijoj grčkoj verziji koja jedina predlaže riječi u zagradama: Nebesa, radujste se s njim ! nek' svi sinovi Božji poklone se pred njim. (Narodi, radujte se s pukom njegovim, i nek' svi anđeli Bojžji budu vjerni njemu.) Jer, krv njegovih sinova je osvećena; on će osvetiti i dati da padne osveta na neprijatelje njegove. On će nagraditi one koji ga mrze; GOSPOD će očistiti zemlju naroda svog. Dva odlomka iz te dulje forme redka su citirana u Rm 15.10 i He 1.6.

2 Ili Ozija, staro ime Jozue, promijenjeno od Mojsija (vidjeti Brt13.16 i bilješku ).

1 raodbini svojoj: vidjeti Br 20.24 i bilješku.