The
Bible in Croatian - translated by Tomislav Dretar
Biblija
- preveo Tomislav Dretar
_________________________________________________________________________________________
Izlazak
__________________
Peta nevolja: kuga
stoke
9 1 GOSPOD reče Mojsiju: »Uđi kod *Faraona
i reci mu: Ovako govori GOSPOD, Bog Hebreja: Pusti otići moj puk da mi
služi.
2
Ako ti još uvijek odbijaš pustiti ga otići, ako ti ustraješ zadržati ga, 3
ruka GOSPODOVA bit će na stadima koja su u tvojim
poljima, na konjima, magarcima, devama, govedima i ovcama: bit će to jedna
vrlo strašna kuga!
4
GOSPOD će napraviti jednu razliku između
stada Izraelovih i stada Egipćana. Ništa ne će uginuti što pripada
sinovima Izraelovim.«
5
I GOSPOD odredi jedan rok govoreći: Sutra, GOSPOD učinit će to u
cijeloj zemlji.«
6
I GOSPOD učini to sutradan: sva stada egipatska pougibaše, ali stada sinova Izraelovih, ni jedna životinja ne uginu.
7 Faraon posla ustanoviti: ni jedno mrtvo u
stadima Izraelovim! Ali *srce Faraonovo ostade tvrdokorno; on ne pusti
puku otići.
Šesta nevolja: čirevi
8 GOSPOD reče Mojsiju
i Aaronu: »Uzmite dvije pune šake čađi iz peći, a Mojsije će
ju baciti u zrak pred *Faraonom.
9 Raspršujući se u
prah po svoj zemlji Egipat ona će prouzrokovati čireve koji će
izniknuti u gnojnim krastama kod ljudi i životinja po svem Egiptu.«
10 Oni uzeše čađi
iz peći i stadoše pred Faraona; Mojsije ju baci u zrak, a ona izazva
gnojne čireve koji se pojaviše kod ljudi i životinja.
11 A čarobnjaci ne
mogoše se pokazati pred Mojsijem radi čireva, jer čirevi obasuše čarobnjake
i sve Egipćane.
12 Ali, GOSPOD stvrdnu
*srce Faraonu, koji ne posluša Mojsija i Aarona, kako je to bio rekao GOSPOD
Mojsiju.
Sedma nevolja: tuča
13 GOSPOD reče Mojsiju:
»Ustani rano u jutro i predstavi se *Faraonu. Reci mu: Ovako govori GOSPOD: Bog
Hebreja, Pusti moj puk otići da mi služi.
14 Jer ovog puta, ja ću
poslati svoje mlatilo protiv tebe samog, protiv tvojih slugu i tvog puka, da bi
ti spoznao da ništa nije kao ja na zemlji.
15 Da sam ja pustio svoju
ruku, ja bih te bio udario kugom, tebe i tvoj puk, i ti bi nestao sa zemlje.
16 Ali evo zašto sam te
zadržao: da bi vidio moju snagu, da bi se objavilo moje *ime po cijeloj zemlji.
17 Ti ustrajavaš činiti
prepreke odlasku mojem puku.
18 Sutra u isti sat, ja ću
učiniti da padne jedna vrlo žestoka tuča, takva kakve nikad ne bijaše
u Egiptu od prije dana svojeg utemeljenja1 sve do sada.
19 A sada, pošalji staviti
u zaklon stada i sve što ti pripada u poljima. Svaki čovjek i svaka
životinja koji budu nađeni u polju, a ne budu dovedeni kući, bit će
usmrćeni od tuče koja će pasti na njih.«
20 Među slugama
Faraonovim, onaj koji se bojaše riječi GOSPODOVE skloni svoje sluge i
svoja stada u kuće, 21 onaj koji ne uze ozbiljno riječ GOSPODOVU
ostavi u poljima svoje sluge i svoja stada.
22 GOSPOD reče
Mojsiju: »Pruži ruku prema nebu i nek' tuča udari sav Egipat, na sve ljude
i sve životinje, i na svu travu u poljima u zemlji egipatskoj.«
23 Mojsije pruži svoj štap
prema nebu, a GOSPOD razulari grmljavinu i tuč; munja se obori na zemlju i
GOSPOD pusti pasti tuču na zemlju egipatsku.
24 Tuča, munje
pomiješane s tučom: to bi tako žestoko da sva zemlja egipatska nije
vidjela ništa slično otkad bijaše ijedan narod.
25 U svoj zemlji Egipat,
tuča udari sve što bijaše u poljima i polomi sva stabla u poljima.
26 Tuča poštedi samo
zemlju Gošen[1], gdje se
nalaziše sinovi Izraelovi.
27 Faraon dade pozvati
Mojsija i Aarona i reče im: »Ovog puta, ja sam zgriješio; GOSPOD je taj
koji je pravedan; ja i moj puk, mi smo krivci.
28 Molite GOSPODA! Dosta
je grmljavine i tuče! Pustit ću vas otići, vi ne će te više
ostati dugo vremena.«
29 Mojsije mu reče:
»Na izlasku iz grada, ja ću pružiti ruku prema GOSPODU; grmljavina će
prestati, ne će više biti tuče, da ti spoznaš da zemlja pripada
GOSPODU.
30 Ali, ti i tvoje sluge,
ja znam da se vi još ne bojite GOSPODA Boga.«
31 Lan i ječam biše
potučeni, jer ječam bijaše u klasovima, a lan u cvatu.
32 Pšenica i ozimi krupnik1 ne biše potučeni jer su kasni.
33 Mojsije iziđe od
Faraona i iz grada, i pruži ruku prema GOSPODU; grmljavina i tuča
prestadoše, kiša se više ne sručivaše na zemlju.
34 Faraon vidje da kiša,
tuča i grmljavina bijahu prestali, ali on opet zgriješi. On i sluge
njegove uzjoguniše se.
35 *Srce Faraonovo osta
nesmiljeno: on ne pusti sinove Izraelove, kako je to bio rekao GOSPOD putem
Mojsija.