Judita - 07

 

The Bible in Croatian - translated by Tomislav Dretar

Biblija - preveo Tomislav Dretar

 

_________________________________________________________________________________________

 

Judita

_______

 

Holofernova vojska opsjeda Betuliju

 

7 1 Sutradan Holofern propisa svim postrojbama i svem puku koji bijaše došao njemu pomoći krenuti prema Betuliji, zauzeti kosina planiskog područja i zaratiti protiv sinova Izraelovih1.

 

2 U onaj dan svaki smioni čovjek pođe na marš. Vojska ratnika bijaše od 170.000 pješaka i od 12.00 konjanika, ne računajući ravnateljstvo i ljude pješake koji se tu nalaziše, jedno veoma brojno mnoštvo.

 

3 Oni se utaboriše i ravnici blizu Betulije, blizu izvora i raširiše se u dubinu počev od Dotaima sve do Belbaima i u dužinu od Betulije do Kajmona, koji je nasuprot Ezdralonu2.

 

4 Sinovi Izraelovi, videći njihovo mnoštvo, biše veoma prestrašeni i govoriše jedni drugima: » Sada će oni obrstiti površinu cijele zemlje3. Ni visoke planine, ni ponor, ni brda neće podnijeti njihovu težinu.«

 

5 Nakon što je svatko od njih uzeo svoju bojnu opremu i zapalio vatre na svojim kulama, oni ostadoše na straži cijelu tu noć.

 

6 Drugog dana, Holofern, dade izvesti svu svoju konjicu protiv sinova Izraelovih koji bijahu u Betuliji.

 

7 On pregleda uspone koji su se dizali prema njihovom gradu i obiđe njihove vodene točke; on ih zauze, postavi tu straže od bojovnika a on sam vrati se k svom narodu.

 

8 Svi poglavari sinova Ezavljevih i zapovjednici naroda Moabova i generali s obale1 priđoše mu za reći:

 

9 » Nek' naš gospodar sasluša jednu riječ, da ne bude ni jedne žrve u tvojoj vojsci.

 

10 Jer taj narod sinova Izraelovih ne računa na svoja koplja, većna visine planina gdje stanuju; jer nije jednostavno pristupiti vrhovima njihovihplanina.

 

11 Sada dakle, gospodaru, ne bori se protiv njih kako se čini u jednom uređenom boju, i neće pasti ni jedan jedini čovjek iz tvog naroda.

 

12 Ostani u svom taboru čuvajući sve ljude svoje vojske i nek' tvoje sluge nadziru vodene točke koje izviru iz podnožja planine.

 

13 Jer odatle crpe vodu stanovnici Betulije. Žeđ će ih uništiti i oni će predati grad.

 

14 Oni će se izjesti od gladi, oni, njihove žene i njihova djeca i, prije no što ih mač dosegne, oni će biti poraženi u mjestima svojeg boravka.

 

15 Ti ćeš im platiti užasnu plaću, jer su se pobunili2 i nisu došli miroljubivo tebi u susret.«

 

16 Njihove riječi izgledaše dobre u očima Holofernovim i svih njegovih časnika i on zapovjedi dza učine kako bijahu i rekli.

 

17 Tabor sinova Amono-vih premjesti se i s njim 5.000 sinova Asurovih1; oni se utaboriše u dolini i zauzeše vodne točke i izvore sinova Izraelovih.

 

18 Sinovi Ezavljevi i sinovi Amonovi uspeše se, utaboriše u planin-skoj oblasti nasuprot Dotaimu i otposlaše izvjesne među njima na jug u istok nasuprot Egrebelu, koji je uz Kus, na potoku Mokmuru. Ostatak asirijskih postrojbi utabori se u ravnici i prekri sve lice zemlje2. Njihovi šatori i njihova prtljaga logorovahu u jednom gustom; oni bijahu jedno veoma brojno mnoštvo.

 

19 Sinovi Izraelovi zapomagaše prema Gospodinu, svom Bogu, jer njihov duh bijaše obeshrabren jer ih svi njihovi neprijatelji bijahu opkolili i oni ne mogoše pobjeći usred njih.

 

20 Sav tabor Asurov, njihovi pješaci, njihova kola, njihovi konjanici, ostadoše okolo njih tijekom 34 dana.

 

 

Ozias hoće okuražiti opsjednute

 

Svi stanovnici Betulije iscrpiše sve svoje posude s vodom.

 

21 Žusterne se isprazniše i nije u njima više bilo dosta vode za piti no za samo jedan dan, jer se ograničilo piće.

 

22 Njihovi najmanji bijahu iznemogli, žene i mladići bijahu iscrpljeni od žeđi i padahu po gradskim trgovima i u prolazima vrata; oni ne imahu više nikakve okrjepe.

 

23 Sav narod, mladi ljudi, žene i djeca, sakupiše se kod Oziasa i zapovjednika grada1; oni povikaše jednim snažnim glasom i rekoše pred *starješinama:

 

24 » Nek' Bog sudi između vas i nas. Jer u ove dane vi ste nam učinili krivo ne držeći riječi mira sa sinovima Asurovim2.

 

25 A sada nema nikog za nama pomoći, a Bog nas je prodao u ruke njihove3 da budemo poraženi pred njima od žeđi i velike bijede.

 

26 Sada dakle pozovite ih i predajte cijeli grad pljački Holofernovog naroda i sve njegove vojske.

 

27 Jer bolje nam je postati njihovom žrtvom nego umirati od žeđi.4 Mi ćemo postati robovima, ali ćemo živjeti i nećemo gledati umirati naše najmanje, ni naše žene ni našu djecu ispuštati dušu.

 

28 Mi vas aklinjemo u ime neba i zemlje, kao i našeg Boga, Gospodina naših otaca, koji nam se sveti prema našim grješkama i prema grijesima naših otaca, da postupite danas prema ovim riječima5.

 

29 Bi jedno veliko jecanje od svih uglas, usred sabora; oni zavapiše prema Gospodinu jednim snažnim glasom.

 

30 Ozias im reče: » Odvažnost, braćo. Izdržimo još pet dana u tijeku kojih će Gospodin, Bog naš, okrenuti svoje milosrđe prema nama; jer on nas neće potpuno napustiti.

 

31 Ali, ako ti dani prođu i spas nam ne dođe, ja ću učiniti kako vi kažete.«

 

32 On raspši narod po stražarskim mjestima; oni odoše na bedeme i kule svojeg grada; a oni poslaše žene i djecu kućama svojim. U gradu se bijaše u jednoj velikoj potištenosti.

 

 



1 protiv sinova Izraelovih ili Izraelita.

2 Dotaim , Ezdralon: vidjeti 3.9 i bilješku.

3 obrstiti površinu cijele zemlje: ista je slika razvijena i u Br 22.4.

1 sinova Ezavljevih: Edomiti (vidjeti Stv 25.29-30 i bilješku uz Stv 32.4) - Moab: vidjeti Stv 19.37 i bilješku - s obale: vidjeti 1.7 i bilješku.

2 Ti ćeš im platiti užasnu plaću, jer su se pobu-nili ili Ti ćeš im skupo naplatiti što su se bili po-bunili.

1 sinovi Amonovi: vidjeti Stv 19.38 i bilješku - sinova Asurovih ili Asirijaca.

2 prekri sve lice zemlje ili svu površinu zemlje.

1 zapovjednika grada: vidjeti 6.14-15.

2 sinovima Asurovim. ili Asirijcima.

3 prodao u ruke njihove ili predao njima.

4 nego umirati od žeđi: ove riječi figuriraju sa-mo u nekolikim rukopisima.

5 da postupite prema ovim riječima., tj. prema prijedlogu formiliranom u u r. 26. Ali neki od grčkih rukopisa imaju da ne postupite, i tada bi prema riječima bilo to pozivanje na otpor evociran u r. 24.