The
Bible in Croatian - translated by Tomislav Dretar
Biblija - preveo Tomislav
Dretar
_________________________________________________________________________________________
Judita
_______
Judita stiže u tabor neprijatelja
10 1 Tada, nakon što je
prestala vapiti prema Bogu Izraelovom i izgo-vorila sve te riječi, 2 ona
se diže iz svog klanjanja, pozva svoju pratilju i siđe u kuću gdje je
provodila dane *šabata i blagdana; 3 ona skinu *kostrijet kojim bijaše ogrnuta,
ona napusti svoju udovičku odjeću, opra svoje tijelo vodom i pomaza
ga jednim gustim mirisnim uljem; ona počešlja kose na svojoj glavi, stavi
u njih jednu vrpcu i ogrnu svoje blagdanske haljine kojima se odijevala u dane
kad njen muž živješe, Manase; 4 ona obu sandale na noge, stavi svoje ogrlice,
svoje narukvice, svoje prstenje, svoje naušnice i sav svoj nakit i učini
se veoma otmljenom za zavesti oči ljudima koji bi ju gledali.
5 Ona dade
svojoj pratilji jednu mješinu vina i jedan vrč ulja; ona napuni jednu
bisagu ječmenim brašnom, kolačima od suhog voća, kruhom i sirom1; ona omota
brižljivo sve te svoje posude i zaduži njima svoju pratilju.
6 One iziđoše
prema vratima Betulije i tu nađoše Oziasa i gradske *starješine. Habrisa i
Harmisa, koji bijahu tu.
7 Kad oni
vidješe njeno izmijenjeno lice i presvučenu haljinu, oni se još više
zadiviše njenoj ljepoti i rekoše joj:
8 » Nek' ti Bog
naših otaca2 dadne naći
milost i izvršiti tvoje poduzeće za ponos sinova Izraelovih i za
oduševljenje Jeruzalema!«
9 Ona izreče
slavu Bogu i reče njima: » Zapovjedite da mi se otvore vrata grada i ja ću
izići za ispuniti to o čemu vi govoriste sa mnom«; oni dadoše
zapovjed mladim ljudima da joj otvore kao što im ona bijaše rekla.
10 Oni učiniše
tako i Judita iziđe sa svojom sluškinjom. Gradski ljudi ju gledahu sve dok
ona ne bi sišla niz planinu i prošla kroz dolinu, potom ju više ne vidješe.
11 One iđaše
sasvim ravno u dolinu i predstraža Asirijaca dođe im u susret.
12 Oni ju
uhvatiše i ispotaše: » S koje si ti strane? Otkud dolaziš ti? Kamo ti ideš?«
Ona odgovori: » Ja sam jedna kćer Hebreja i ja sam pobjegla od njih jer su
oni gotovi da budu predani vama za pašu.
13 Za mene, ja
dolazim vidjeti Holoferna, glavnog zapovjednika vaše vojske, da mu donesem riječi
istine1 i ja ću
njemu pokazati put ispred njega koji treba slijediti za postati gospodarem sve
planinske oblasti, a da ne uzmanjka na prozivci ni čovjek ni živa duša.«
14 Saslušavši
njene riječi i vidjevši njeno lice - a ona im se učini božanstvenom
sa svoje ljepote -, ljudi joj rekoše:
15 » Ti si
spasila svoj život hiteći sići predstaviti se našem gospodaru. Sada,
dođi u njegov šator; izvjesni između nas će te voditi sve dok te
ne predaju u njegove ruke.
16 Kad se nađeš
pred njim, nemaj straha u srcu svom, već ponovi svoje riječi i on će
ti učiniti dobro. «
17 Oni zabraše
između sebe stotinu ljudi koji koji se pridružiše njoj i njenoj pratilji i
odvedoše ju sve do Holofernovog šatora; 18 nastade jedno sakupljanje u cijelom
taboru, jer bijaše objavljen njen dolazak među šatore; stvorio se jedan
kreug oko nje, dok ona stajaše pred Holofernovim šatorom čekajući da
se on obavijesti o njenom predmetu.
19 Divilo se
njenoj ljepoti i divilo se sinovima Izraelovim zbog nje, i svatko govoriše
jedan drugom: » Tko bi prezrio ovaj narod koji u sebi ima slične žene? Ne
bi bilo dobro ostaviti preživjeti ni jednog čovjeka; preživjeli bi bili
oteti svu zemlju!«
20 Oni koji
spavaše kod Holoferna1 iziđoše kao i svi časnici i uvedoše
Juditu pod šator.
21 Holofern počivaše
na svom krevetu pod komarnikom od načinjenim purpura2, zlata,
smaragda i optočenog dragog kamenja.
22 Izvjestiše
ga o njoj i on ode na ulaz svog šatora prethođen od srebrenih zubalja. 23
Kad Judita stiže pred njega i njegove časnike, svi se zadiviše ljepoti
njenog lica. Ona pade na lice svoje i pokloni se pred jim, a sluge njegove ju
podigoše.