Este articulo publicado en Croacia trata de mostrar como la
concepción predominante en la UE es configurar un bloque balcánico que, en
esencia vuelve a repetir la experiencia yugoslava y que practicamente destruyó
a la nación croata.
Se puede ver que esta política esta en marcha y que depende
de los croatas torcerla.
Deseo esclarecer sobre eventos que la "historia
oficial" ha vendido a lo largo de muchisimos ańos haciendoles creer que
Yugoeslavia era una nación, que si se investiga desde la perspectiva histórica
claramente se demuestra que esta "nación etnicamente homogenea" nunca
existió y que se instrumentó de acuerdo a las necesidades geoestratégicas de
las potencias dominantes y el expansionismo servio.
Un pequeńo ejemplo ilustra lo descripto más arriba por
muchisimos analístas de la historia en los balcanes, este elemento es
"indirecto" en primera instancia, pero contundente desde la perspectiva
de la evolución histórica. Desde la primera Yugoslavia Monárquica hasta la
caida de la Yugoslavia Socialista, la enorme mayoría de emigrantes, diría sin
temor a equivocarme un 70/80%, son de origen croata … eso se llama, en
cualquier idioma, genocidio ya que no solamente matando se logra la limpieza
étnica.
He aquí la clave de por qué somos más afuera que adentro,
tengase en cuenta que estoy abarcando un lapso que va desde 1917 hasta la
posguerra finalizada en la década pasada.
Vicente A. Nevistic
- - - - - - -
Glas Koncila
12.3.2007
Nasilje nad Hrvatskom? Zagrebački skup ministara
vanjskih poslova deset država u okviru tzv. Procesa suradnje u
jugoistočnoj Europi (SEECP), održan u petak 2. ožujka, bez sumnje
politički dalekosežan događaj, hrvatskoj je javnosti gotovo
prešućen, pa tim više među onima kojima je stvarno stalo do
općega dobra čitave hrvatske nacije i njezine bolje budućnosti
potiče zabrinutost i brojna teška pitanja.
Činjenica je, kako je izvijestila Hina, da je hrvatski
predsjednik Vlade za taj skup rekao da je »iznimno važan«, da je najavljeno da
će skup završiti zajedničkom deklaracijom i tiskovnom konferencijom
Trojke SEECP-a (Grčka, Hrvatska i Bugarska).
Činjenica je također da hrvatski mediji, koji su
uglavnom prenijeli Hininu najavu o sadržaju razgovora na sastanku, uopće
nisu izvijestili je li zaista usvojena kakva deklaracija, a nisu izvijestili ni
je li uopće održana najavljena tiskovna konferencija.
Umjesto o sadržaju toga sastanka, koji se sasvim sigurno
tiče i Hrvatske i njezine budućnosti, mediji su s ruba toga sastanka
najveću pozornost dali izjavama srbijanskoga ministra vanjskih poslova o
Kosovu - što se može razumjeti kao namjerni bijeg od nepoželjne ili možda
čak zabranjene glavne teme toga sastanka.
Činjenica je nadalje da se osim izjave predsjednika
Vlade nakon početka tog sastanka nitko od hrvatskih političara na
vlasti ili od političara iz parlamentarnih stranaka u oporbi nije oglasio
ikakvom izjavom. Je li to imalo korektan odnos prema hrvatskoj javnosti i nije
li to ipak paradoksalno i vrlo neobično za sastanak predstavnika deset
zemalja koji je sam predsjednik hrvatske Vlade izričito i doslovno
označio »iznimno važnim«?
Nije li vrlo neobično da urednici nisu poslali novinare
ni Predsjedniku RH, koji je po funkciji jedan od bitnih kreatora hrvatske
vanjske politike, da on progovori hrvatskoj javnosti o čemu su to u
Zagrebu raspravljali ministri vanjskih poslova i osobito o onome što se izravno
tiče Hrvatske i njezinih građana?
Takvo guranje pod tepih zagrebačkoga ministarskog
susreta, još k tome »iznimno važnog«, nužno budi sumnje, zabrinutost i otvara
prostor za različite spekulacije. Činjenica da nad Hrvatskom stalno
visi Damoklov mač političkog guranja Hrvatske na tzv. Zapadni Balkan,
u nejasnu asocijaciju država s prostora bivše SFRJ s izuzetkom Slovenije i s
dodatkom Albanije, tako važnom skupu u okviru tzv.
Procesa suradnje u jugoistočnoj Europi mogla bi dati
sasvim posebnu težinu, pa je doista neprimjereno i nekorektno što su izostali i
vjerodostojne informacije i njihova službena, istinita i vjerodostojna
obrazloženja. Poznata je činjenica da danas postoji dogovorena zona
slobodne trgovine CEFTA, koja će se preimenovati u SEEFTA-u, a koja je za
razliku od prijašnje CEFTA-e - u kojoj je bila članica i Hrvatska - do
neprepoznatljivosti snizila kriterije i na taj način gotovo bez ikakvih
uvjeta obuhvatila sve zemlje jugoistočne Europe, uključujući
opet i Hrvatsku, i dodala im, vjerojatno kao politički »smokvin list«, Moldaviju.
Poznato je da zemlje članice CEFTA-e izlaze iz te
asocijacije čim pristupe Europskoj uniji, pa nije jasno zašto su na
zagrebačkom skupu sudjelovali i predstavnici jugoistočnoeuropskih
zemlja koje su već članice Europske unije, odnosno nameće se
pitanje jesu li i one bile u Zagrebu tek samo kao neki politički »smokvin
list« ili će i one postati dio buduće, javnosti nejasne asocijacije?
Nameće se također ozbiljno pitanje uloge političkoga »smokvina
lista«: Je li on primijenjen da bi hrvatskoj javnosti zaslijepio oči pa da
se ona bez ikakva pitanja pomiri s nakanom vladajućih u Hrvatskoj da
hrvatsku državu utope u nejasnu balkansku asocijaciju?
Pokriva li taj politički »smokvin list« s jedne strane
moguće nasilje Europske unije prema Hrvatskoj, a s druge strane hrvatske vladajuće
političare u postupanju s kojim se većina hrvatskih državljana nikada
ne bi pomirila? Doista se nameće ozbiljno pitanje o nasilju Europske unije
i njezinih političkih saveznika prema Hrvatskoj, ako se Hrvatsku prisiljava
ili tjera u nejasnu balkansku asocijaciju i ako su pod pritiskom EU-a hrvatski
mediji de facto ignorirali zagrebački skup. Ne radi li se doista o nasilju
demokratske ili nedemokratske Europske unije prema hrvatskim vladajućim
političarima ako se od njih zahtijeva da provode nešto u svojoj zemlji
protiv čega je sigurna većina hrvatskih građana?
U tom kontekstu nije li izraz nasilja prema Hrvatskoj i
činjenica što joj kao zemlji kandidatu za punopravno pristupanje Uniji
svjesno i namjerno nije određen datum pristupanja odnosno nema li Europska
unija tajni naum cijelu tu jugoistočnu Europu, uključujući i
Hrvatsku, držati u svom predvorju dok sve zemlje ne »dozore«; a kada će
»dozoriti«, to će opet politički odlučiti administracija u
Brusselu? Ako se pak stvarno ne radi o tako ozbiljnim pitanjima, zašto onda EU
i hrvatski političari jasno i glasno ne kažu i pismeno se obvežu da se u
SEECP nikoga, pa ni Hrvatsku, ne prisiljava?
Osim toga, ako je SEECP asocijacija koju bi 11. svibnja ove
godine i formalno kao političku organizaciju trebali osnovati predsjednici
zemalja bivše SFRJ (minus Slovenija i plus Albanija te plus Moldavija) doista
tako benigna i dobrodošla asocijacija i za Hrvatsku, zašto to ne bi mogli
shvatiti i na referendumu podržati i hrvatski građani?O zagrebačkom
skupu i njegovim mogućim značenjima vrlo kritički izrazila se
samo jedna hrvatska politička stranka, čije stavove nitko nije
demantirao (što je također veoma znakovito, a i ona naivno i
stranački pristrano smatra da se to ozbiljno pitanje, nakon eventualne
svibanjske uspostave te političke asocijacije bez ikakvih pismenih
jamstava, može riješiti izborima.Ivan Miklenić Glas Koncila, broj 10 (1707), 11.3.2007.
-
- - -
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
Dra. Adriana Ivana Smajic
Servicios jurídicos y de traducción
oficial - Traducción de partidas de nacimiento, matrimonio, defunción y otros
documentos legales - Confección de poderes - La Dra. Smajic es abogada y
traductora matriculada de croata-castellano –
Abogado – Traductor oficial – Traductor
público – Traductor jurado
adriana.smajic@gmail.com
- +54 - 11 - 4811-8706
Dra. Adriana Ivana Smajic
Legal and translation services -
Lawyer
Translation of birth, marriage and
death certificates and other documents – Powers of Attorney
Sworn translator – Croatian Spanish
adriana.smajic@gmail.com - +54 - 11 - 4811-8706