33. Branka Bezić Filipović - Hrvatski Tragovi u Svijetu
LENNOX
Južno od Ognjene zemlje, na istočnoj strani otoka Navarino, nalaze se otoci Picton, Nueva i Lennox, koji spadaju u provinciju Čileanska Antarktika. Koncem 19. stoljeća, kada su tamo živjeli Indijanci plemena Yagan, čileanska vlada odobrila je koncesije radi eksploatacije ugljena i zlata, te razvoja stočarstva. Picton je dobio Thomas Bridges, Englez koji je osnovao grad Ushuaiu. Nuevu je dobio Bračanin Ante Miličić, a Lennox Stipe Lončarić. Na Lennoxu je tada zlato tražio i Ivo Borić, pa je jedan potok po njemu dobio ime Arroyo Boric. Borić je bio jedan od 500 Hrvata koji su tijekom 26 dana, u razdoblju od prosinca 1891. do veljače 1892., zajedno pronašli 115 kg zlata. Tijekom dvije godine, od 1891. do 1893., na Pictonu, Nuevi, Lennoxu i Navarinu ukupno je pronađeno 1 500 kg zlata.[1] Vijest o bogatim nalazištima brzo se pročula, pa je to bio jedan od razloga dolaska Dalmatinaca na jug Čilea.
Uz to čileanska je vlada davala povlastice onima koji su imali volju poći tamo živjeti. Tko se upisao kao kolonist dobio je zemlju za male novce, materijal za gradnju kuće i stoku, s odgodom plaćanja od tri godine. Vlada je 1884. tiskala letke na kojima su, osim povlastica, bile navedene prednosti života u Patagoniji. Pored zlata i kamenog ugljena istaknuto je da nema epidemija bolesti te da je neizmjerno dobra klima pogodna za uzgoj povrća. Ovo zadnje bilo je preuveličano, jer se čak i Darwin, prolazeći tim krajevima, pitao, kako je moguće da netko zamijeni sjeverne krajeve za ovako negostoljubiv predio.[2] Zime su tamo hladne i duge, a ljeta kratka, i uvijek puše vjetar. Pa ipak, tijekom 30 godina, od 1875. do 1907., stanovništvo Magallanesa povećalo se 15 puta. Dvije trećine došljaka bili su Čileanci, a jedna trećina stranci, od kojih je bilo 30% Hrvata. Vrijeme je pokazalo da su hrvatska djeca bila najbolji dar novoj domovini, jer ih je veliki broj stasao u uspješne i školovane ljude.[3]
Mnogo godina poslije, na inicijativu Matea Martinića Beroša, Hrvatski dom iz Punta Arenasa, čiji je predsjednik tada bio profesor Andro Kukolj, postavio je spomenik i bakrenu spomen ploču na otoku Lennox, u uvali Lennox. Bilo je to 1978. godine, povodom stote obljetnice dolaska prvih hrvatskih kolonista u Magallanes, Petra Zambelića i braće Paravić. U spomen svih onih koji su u teškim uvjetima tamo stvarali egzistenciju zapisano je:
SJEĆANJE NA IZMUČENE RUDARE I POMORCE SLAVENE KOJI SU PIONIRSKI UČVRSTILI SUVERENITET ČILEA NA JUŽNIM OTOCIMA
POVODOM STOGODIŠNICE JUGOSLAVENSKOG DOSELJENJA U MAGALLANES
1878 - 6 - XII – 1978
Imala sam posebnu čast položiti cvijeće na taj spomenik 2015. godine povodom stote obljetnice Hrvatskoga doma iz Punta Arenasa. Položila sam ga u ime Hrvatskoga doma, počasnoga konzulata Republike Hrvatske i konzula Rudija Mijača, te Hrvatske matice iseljenika. Zahvaljujući dopuštenju admirala Felipea Garcie Huidobra na Lennox sam bila prevezena vojnim brodom Alacalufe. Taj emocionalni moment podijelila sam s komandantom pomorske oblasti Beagle, pomorskim guvernerom Puerto Williamsa Patriciom Espinozom Sapunarom.
Branka Bezić Filipović i Patricio Espinoza Sapunar, na vjetru i kiši, uz spomenik Hrvatima. Na slikama dolje prikazana je uvala Lennox, u kojoj se spomenik nalazi,. U uvali danas stanuje jedan mornarički časnik s obitelji, koji je zadužen za kontrolu pomorskoga prometa.
[1] Fugellie, Sivlestre. 2004. Pioneras de la Patagonia. La Prensa Austral. Punta Arenas. 36. str.
[2] Nuno,Sergio. 2003. Grandes exploradores, Darwin Expediciones en Chile. Edebe. Punta Arenas. 35. str.
[3] Beroš, Mateo Martinić. 2002. Breve historia de Magallanes. La Prensa Austral. Punta Arenass. 74. – 75. str.