35. Branka Bezić Filipović - Hrvatski Tragovi u Svijetu
PORVENIR
Glavni grad Ognjene zemlje osnovali su Mimičani iz okolice Omiša 1883. godine.[1] Dali su mu ime Porvenir, što znači budućnost. Bilo je to u vrijeme početaka kolonizacije i eksploatacije zlata, no stanovnici su se s vremenom okrenuli stočarstvu. Unatoč teškoćama života u surovom podneblju zanimanja za kulturu nije nedostajalo. Antonio Radonic Scarpa upravo je tu, koncem 1918. godine, utro temelje čileanskoj kinematografiji.[2] Danas u Porveniru živi svega 5 000 stanovnika. Hrvati se okupljaju u Hrvatskome društvu, groblje je puno hrvatskih prezimena, a imaju i Hrvatsku ulicu – Calle Croacia.
Osim Hrvatske ulice postoje i druge ulice nazvane po Hrvatima. To su Calle Antonio Kusanovic, Calle Dr. Carlos Mimica, Calle Francisco Milic, Calle Juan Kovacic Pavicic, Calle Jorge Jasic, Calle Miguel Kuvacic, Calle Pablo Kalazic i Calle Simon Paravic. U Porveniru je podignut Spomenik doseljeniku, s time da se odnosi na sve doseljenike (na slici dolje).
Spomenik hrvatskomu doseljeniku
Hrvati su tu brojni, pa imaju i vlastiti Spomenik hrvatskom doseljeniku, koji je jednostavna oblika i dominira prostorom uz obalu. Oko njega je izgrađen amfiteatar, a na centralnome mjestu velik je stup s pločama od bračkoga kamena.
Spomenik Selk'namu. S lijeva su Vanja Pavlovec iz Hrvatske matice iseljenika Rijeka, Goran Borčić iz Muzeja grada Split i Branka Bezić Filipović. Desno je autor spomenika Richard Yašić Israel.
Na jednoj ploči uklesani su stihovi pjesme Doseljenik, autorice Desenke Vukasović de Draksler (1935. – 2011.), koja je bila rođena u Punta Arenasu, a živjela je i preminula u Cerro Sombreru.[3]
VIŠE TE NEĆU VIDJETI KAO AVANTURISTA
ZA MENE BIT ĆEŠ ČOVJEK
KOJI JE DOŠAO IZ DALEKA JEDNOG DANA
S PJESMOM NA USNAMA I S ILUZIJOM U GRUDIMA
D. VUKASOVIC
Na drugoj ploči posvetu je napisao Mateo Martinić Beroš (1931.) iz Punta Arenasa, povjesničar, član Čileanske akademije za povijest, utemeljitelj Instituta za Patagoniju, sveučilišni profesor, emeritus i nekadašnji župan.[4] Jedan je od najplodnijih čileanskih pisaca hrvatskoga porijekla, a najviše se bavio poviješću juga Čilea.
BLAGOSLOVLJENO SJEĆANJE NA MNOGE KOJI SU DOŠLI JEDNOG DANA
I OSTALI NA ČILEANSKOJ ZEMLJI
I U NAMA – ZAUVIJEK
M. MARTINIĆ
Na spomeniku je postavljen čileanski grb, a ispod njega stoji:
U SJEĆANJE NA HRVATSKE DOSELJENIKE KOJI SU PRED VIŠE OD JEDNOG STOLJEĆA
ZAPOČELI NOVI ŽIVOT NA OVOJ JUŽNOJ ČILEANSKOJ ZEMLJI
NJIHOVI ZAHVALNI POTOMCI NA OGNJENOJ ZEMLJI
PORVENIR, PROSINAC 1990.
Trajektna luka nalazi se izvan Porvenira, u uvali Bahia Chilota. Tamo je jedna ulica nazvana Avenida Gobernador Carlos Serka Vera, po guverneru porijeklom iz Sumartina.
Bahia Chilota, gdje pristaju trajekti koji voze na relaciji Punta Arenas - Porvenir
I na čileanskoj strani Ognjene zemlje postoje lokaliteti prozvani po Hrvatima. To su, na primjer, potok Chorillo Mateo, nazvan tako u čast Mateu Draguisevicu, i potok Chorillo Paravic, imenovan u čast Simonu Paraviću, koji se nalazi na lokalitetu Cordon Baquedano, gdje su Paravići tražili zlato.
Rudnik Mina Lausic na Ognjenoj zemlji početkom 20. stoljeća
Tu je i uvala Caleta Kovacic. Po Mateu Martiniću Berošu imenovana su tri lokaliteta: jezero, otok i brdo. Po njemu se zove Lago Mateo Martinić, Isla Martinic i Cerro Martinic.
Mateo Martinić Beroš
Jezero Mateo Martinic nalazi se na jugozapadu Ognjene zemlje na Kordiljeri Darwin, koja je gotovo stalno pokrivena snijegom.
Pogled na Kordiljeru Darwin s kanala Beagle
Otok Martinic smješten je u Kanalu Murray između otoka Navarino i otoka Hoste, južno od Ognjene zemlje. Kanal kontrolira čileanska mornarica.
Brdo Martinic nalazi se na području južnoga patagonijskog ledenjaka, na dijelu Anda, između Čilea i Argentine. Dio toga ledenog polja nacionalni su parkovi Bernardo O'Higgins i Torres del Paine (na slici dolje).
[1] Fernandez de Cabo Arriado ,Ernersto 2004. Magallanes desde el ayer. La Prensa Austral. Punta Arenas. 121. str.
[2] Beroš, Mateo Martinić. 2002. Breve historia de Magallanes. La Prensa Austral. Punta Arenas. 100. str.
[3] Bezić Filipović, Branka. 2006. Da se ne zaborave – o piscima s Jadranske obale u prekomorskim zemljama. Hrvatska matica iseljenika. Split.
[4] Isto kao pod 9.