67. Branka Bezić Filipović - Hrvatski Tragovi u Svijetu

 

PERTH I ZAPADNA AUSTRALIJA

 

     U početku su Zapadnu Australiju najviše naseljavali Korčulani, Šoltani i ostali otočani. Kupovali su zemlju da bi na njoj mogli živjeti i raditi, a kada je lokalna zajednica te zemlje otkupljivala radi gradnje cesta ili nekih drugih zajedničkih sadržaja, ulice su imenovane po bivšim vlasnicima. Stoga se često može naići na hrvatska prezimena ili na imena naših gradova.

 

Covich

 

Santich

Garbin                         Zuvela

 

Buktenica                                 Oreb

 

Vis                      Blato

 

    Može se reći da je Cockburn, jedna od općina Pertha, bio velikodušan prema Hrvatima kada su se imenovale ulice i parkovi. Brojne ulice imena su dobile po prezimenima prvih doseljenika, kao što su, primjerice, ulice Separovich, Oreb, Zuvela, Buktenica, Garbin, Bavich, Huljich, Covich, Josip Gaspar, Milos, Zlinya, Bosnich, Zukova, Bilcich, Musulin, Orsulich, Mavica, Gerovich i drugi. Dvije ulice zovu se po gradovima Vis i Blato, a kada se iz Spearwooda, jednog od naselja Cockburna, vozi po Spearwood Avenue prema križanju Barrington Street i Beeliar Avenue, dođe se do natpisa Dobro Dosli, Cockburn & Split sister cities. Tu je i Put prijateljstva gdje su tri lava u čast Dalmaciji i bratimljenju sa Splitom. Parkovi nose imena Sumich Park, Visko Park, Huljich Park, Vela Luka Park i Solta Park.

 

zid prijateljstva

 

 

Vela lula park    Loda iz Blata    Huljic park

 

     U vrijeme kada je nekolicina gradskih vijećnika Cockburna bila hrvatskoga porijekla odlučeno je da se izgradi lođa, identična onoj koja postoji u Blatu na Korčuli. Lođu je ( gore u sredini ) projektirala arhitektica Snježana Babich, Australka hrvatskoga porijekla.

     U predjelu Sumich Park izgrađen je dom umirovljenika Villa Dalmacija 1989. godine. Neke od prostorija u domu sponzorirale su iseljeničke obitelji, čija su imena istaknuta na bakrenim pločicama. Za uređenje Ville Dalmacije Hrvatska matica iseljenika u Splitu je tada organizirala prikupljanje slika dalmatinskih umjetnika, koji su se bili odazvali u velikome broju. Može se reći da sam i ja dala svoj obol. Otišla sam predignuti jednu od slika na splitski autobusni kolodvor, jer su je poslali iz Makarske. Nije bila teška ali nisam očekivala da će biti tako velika. Puhala je bura koja me bacala na sve strane, a bila sam u devetome mjesecu trudnoće. Nije čudo što se moja kći Petra rodila prije predviđena termina. Na koncu je Jadrolinija besplatno prevezla slike u Perth, a mene je obradovalo kada sam ih tamo vidjela.

 

Villa Dalmacija 1         Villa Dalmacija 2

 

     U Spearwoodu, južnoj općini Pertha, gdje je još tridesetih godina 20. stoljeća, živjela velika dalmatinska zajednica, katolička crkva i škola nose naziv po Svetome Jeronimu. Svećenik im je tada bio Lancelot Goody, koji je došao iz Londona, i koji je cijenio vezanost naših ljudi uz obitelj i crkvu. Planirala se gradnja crkve svetoga Jeronima, pa je vlč. Goody otišao u Split učiti hrvatski jezik. Prije povratka u Australiju splitski je biskup po njemu  crkvi poklonio sliku svetoga Jeronima koju je naslikao Franjo Kapac, član splitske Katoličke zajednice. Sliku nije mogao ponijeti, ali je u novoizgrađenoj crkvi prvu misu održao na hrvatskome jeziku 1934. godine. Dvije godine poslije, zalaganjem Nikole Maricha, jugoslavenskoga vice-konzula u Zapadnoj Australiji, slika s likom svetoga Jeronima prevezena je iz Splita u Perth. Konzul Marich o svojem je trošku dao izraditi zlatni okvir. Iako sam nije bio katolik, ovim je pokazao da je zajedništvo važnije od vjerske opredjeljenosti. Nakon pedeset godina slika je premještena u kapelicu nove crkve posvećene dalmatinskomu svecu, koja je izgrađena 1987. godine.

 

Crkva              zid

     U Zapadnoj Australiji živio je Tom Starcevich, jedan od nositelja Viktorijina križa, najvišega britanskog vojnog odličja, kojim su za zasluge u Drugome svjetskom ratu odlikovana samo  dvadesetorica Australaca.  Thomas Lesley Starcevich (1918. – 1989.) bio je sin Petra Starčevića iz Liče u Lici i Engleskinje Gertrude Waters, a istaknuo se u borbama na Borneu. Thomas i njegova četvorica braće sudjelovali su u ratu i vratili se živi.[1] Starčević je osim križa dobio i spomen-ploču i brončani kip, koji je 1995. godine postavljen na spomenik Tom Starcevich Memorial u mjestu Grassy Patch, gdje je živio. Po njemu je nazvana bolnica Tom Lesley Starcevich Hospital, kao i Tom Starcevich Road, ulica u blizini njegove kuće.

 

Starcevic portret                      Kriz

Lesley Starčević i Viktorijin križ

 

ulica

Tom Starčević Road odvaja se od glavnoga puta Boulder – Esperance, kod mjesta Grassy Patch, gdje još uvijek postoji Starčevićeva kuća, u kojoj sada živi njegov nećak Bill

spomenik

Nedaleko od odvojka s glavne prometnice u mjestu Grassy Patch nalazi se spomenik s popisom imena svih mještana, sudionika u Drugome svjetskom ratu, a lik na spomeniku je Tom Lesley Starčević

 

 

grob

Starčević je pokopan u tipiziranome vojnom grobu u mjestu Esperance

 

 

     U Zapadnoj Australiji podignut je još jedan spomenik hrabrome Hrvatu, koji se nažalost iz rata nije vratio živ. Bio je to Marinko Tomas (Tich), prvi vojnik iz Zapadne Australije koji je poginuo u Vijetnamu. Tomas je bio rođen 1945. godine, po zanimanju farmer, i imao je 21 godinu kada je bio pozvan u vojsku. S činom mlađega desetara poslan je u Vijetnam 1966. godine, i ni mjesec dana poslije poginuo je od šrapnela savezničke artiljerije. Podizanje spomenika inicirala je i sponzorirala vijetnamska zajednica. Marinko Tomas Memorial postavljen je u mjestu Nannup 1988. godine, a izradio ga je kipar Van Khoat Nguyen.

 

Tomas portret

Marinko Tomas (1945. – 1966.)

 

Marinko Tomas spomenik

Nannup, WA, Spomenik Marinku Tomasu

 

M Tomas ploca

 

 



[1] Lalich, Walter F. 2014.  Hrvatska baština u Boulderu. Hrvatski iseljenički zbornik. Hrvatska matica iseljenika. Zagreb. 232. str.