68. Branka Bezić Filipović - Hrvatski Tragovi u Svijetu
SYDNEY
Jedna od upečatljivijih zgrada u Sydneyu zgrada je kraljice Viktorije, izgrađena 1898. godine, ispred koje se nalazi i kraljičin spomenik. U tom velebnom zdanju dio prostora posvećen je svim dobitnicima Viktorijina križa iz svih ratova. Tako se tu nalazi i ime Tome Starcevicha. U samoj zgradi postavljena je ploča na kojoj je objašnjeno da dobitnik tako visokog priznanja može biti samo onaj tko se bezrezervno žrtvovao za državu u nazočnosti neprijatelja. Da je riječ o visokim kriterijima vidi se i po tome što je to priznanje u Drugome svjetskom ratu dodijeljeno svega dvadesetorici Australaca.
Vitrina u zgradi s popisom svih nositelja Viktorijinog križa
Sydney, zgrada kraljice Viktorije
Vlada Novoga Južnog Walesa osnovala je 1964. godine Sveučilište Macquarie, treće u Sydneyu, i imenovala ga po petome guverneru kolonije s početka 19. stoljeća. Zahvaljujući lobiranju hrvatske zajednice na sveučilištu su 1983. godine utemeljeni Hrvatski studiji, prvi u svijetu. Za početak su imali tri nastavna predmeta na prvoj godini, ali program je s vremenom narastao do osamnaest predmeta na trogodišnjem studiju hrvatskoga jezika i kulture, drame, medija i filma. Studij je preddiplomski i poslijediplomski. Od 2000. godine mogu se dobiti Certificate in Croatian i Diploma in Croatian. Oba programa odskočna su daska za studiranje u Hrvatskoj. U vrijeme agresije na Hrvatsku, 1994. godine, Hrvatski studiji prerasli su u Centar hrvatskih studija, koje je rektorica prof. Di Yerbury nazvala hramom hrvatske kulture u Australiji. Temelj je centra jezično-kulturna i kulturno-povijesna dimenzija, a jedan od dugoročnih projekata proučavanje je povijesti hrvatskoga doseljavanja u Australiju. Tijekom prvih dvadeset pet godina na Hrvatskim studijima bili su zaposleni sljedeći profesori i predavači: Peter Hill, Luka Budak, Boris Škvorc, fra Gracijan Biršić, Ana Zubak (kasnije Bruning), Irena Šmit, Vinko Grubišić i Gordana Galić-Kakkonen, prva gošća-lektorica sa Sveučilišta u Splitu. Stalni su suradnici Centra Damir Buterin i Walter Lalić. [1]
Profesori Walter Lalić i Luka Budak
I u Sydneyu postoje ulice s hrvatskim imenima. U četvrti Edmondson Park to su Dalmatia Avenue i Croatia Avenue. Prema priči Australke Lise Mackay poslije Drugoga svjetskog rata to je područje nastanilo više hrvatskih obitelji. Agent za nekretnine Robert Newman, također Hrvat, pomogao je grupi od četrdeset Hrvata da na tom području kupe veliku farmu na kojoj će svi živjeti i raditi. Poslije deset godina posjed se podijelio po obiteljima, svatko je otkupio svoj dio, mjesto se urbaniziralo, uvedeni su struja i voda, i napravljene su ulice. Jedna se ulica nazvala Hrvatska, a druga Dalmatinska. I tako je ostalo. Od početne grupe tu živi još samo nekoliko ljudi.
Lalich Avenue ime je dobila po Nicku Lalichu, čiji su roditelji došli iz Dalmacije. Lalich je od 1987. godine bio gradski vijećnik u sydneyskoj zapadnoj općini Fairfield, a za gradonačelnika je izabran 2008. godine. Trenutačno je zastupnik u skupštini Novoga Južnog Walesa.
Nick Lalich (rođen 1945. godine) po kojem je prozvana ulica
Satara Avenue u Cabramatti, jugozapadnoj općini Sydneya, dobila je ime po farmeru Georgeu Satari, a podneseni su zahtjevi da se dvije ulice u četvrti Preston grada Liverpoola nazovu Zagreb Street i Split Close. Osim ovih postoje još Borojevic Street, Katavich Crescent, Pavasovic Place, zatim u predjelu Edensor Park Markovina Street, Kapovic Street i Bosnjak Avenue, nazvana po Fanny Bosnjak.
Salecich Place još je jedna ulica imenovana po Hrvatima. Joe (nadimka Mali) i Marija Salecich otkupili su polovicom 1930-ih godina 3 akera (engl. acre) zemlje od Mate i Milke Gergich, koji su tu bili došli iz rudarskoga Broken Hilla. Salečići su potom izgradili kuću, koja se danas, kao i ta mala ulica, nalaze u neposrednoj blizini najvećega kineskog budističkog hrama.
U Bonnyriggu, dijelu Cabramatte, nalaze se još Savic Place i Vukas Place, ali i Hajduk Stadium.
Belvedere Arcade, u samome srcu Cabramatte, ime je dobila po prijedlogu Mate Gergicha i Georga Satare, koji su u tom malom prolazu, svaki sa svoje strane, imali trgovine. Gergichi, koji su iz mjesta Grižane kraj Novog Vinodolskog, imali su ih čak šest. Prema pričanju njihova sina Toma (88 godina) svoj su dio prodali još koncem 1950-ih godina, a ime Belvedere potječe iz starog kraja. U zapadnim predgrađima to ime nose još samo dvije ulice.
[1] Budak, Luka. 2008. Najstariji izvandomovinski studij. (Uz 25. obljetnicu Hrvatskih studija na Sveučilištu Macquarie u Sydneyu, referat).