Branka Bezić Filipović - Jedan za Sve, Svi za Jednoga
Povodom 130 godina Dobrovoljnog Vatrogasnog Društva Split
POSLIJERATNO RAZDOBLJE
Za vrijeme rata, točnije 1944. godine, bila je formirana Vatrogasna narodna milicija, kao profesionalni odred, na čelu s Vladom Trumbićem. S dobrovoljnim vatrogascima predstavljala je jedinstvenu cjelinu.
Vlade Trumbić, zidar, rođen u Splitu 1907. godine
Iste godine organizirana je prva stalna vatrogasna straža nakon oslobođenja Splita.
Stalna straža iz 1944. godine. Slijeva gornji red: Fabjan Viđak, ?, Josip Matušan. Donji red: Ante Mladinić, Šimun Rosandić, Blagodar Bilan, Rudolf Laura i Ante Kuzmanić
Zanimljiva su izvješća iz poslijeratnog razdoblja. U Dnevniku požara i drugih nesreća zapisano je da je dana 3. kolovoza 1948. godine došlo do požara u kući ing. Žarka Deškovića. U formularu se navodi intervencija i Vatrogasne narodne milicije i Dobrovoljnog vatrogasnog društva. Frane Čulić napisao je izvještaj o požaru:
Straža alarmirana preko telefona u 0.15 sati, da se pojavio požar u kući u vlasništvu Ing. Dešković Žarka na Titovoj obali. Straža odmah otišla sa autom Saurer i 8 vatrogasnih milicajaca. Stigli smo na mjesto za 5 minuta. Vatra se pojavila na trećem katu u praoni u kojoj su stanari ložili vatru na samim pločicama, tako da se je zapalio pod i greda. Vatru smo pogasili sa nekoliko sića vode. Šteta od požara je oko 1.500 Dinara. Osigurano jeste. Povratili se u spremište u 0.45 sati.
Smrt Fašizmu – Sloboda Narodu!
U mjesečnom izvješću iz ožujka 1948. godine pisalo je da je Vatrogasna milicija imala dvadeset jednog člana, a Dobrovoljno vatrogasno društvo trideset osam članova. Imali su praktične i teoretske vježbe po jedan sat dnevno, a jednom tjedno i zajedničke vježbe s Dobrovoljnom vatrogasnom četom Split.
U požarnom izvještaju od 13. lipnja iste godine zapisano je o požaru na parobrodu Dalmacija koji se nalazio na doku Brodogradilišta Vicko Krstulović. Vatrogasci su otišli na požarište auto-tenkom Saurer i s maskama na licima ušli u unutrašnjost broda. Kako maske nisu bile odgovarajuće, dva su se vatrogasca onesvijestila. Stoga je zapovjednik Andrija Matutinović u svom izvješću skrenuo pažnju na potrebu hitnog osposobljavanja Dreger aparata koje su oni imali. Ono što je nedostajalo su Alkali patrone za aparate koje su više puta tražili iz Zagreba, ali ih nisu dobili.
U radionici na Lovretu nakon Drugog svjetskog rata
Prema tromjesečnom izvješću iz 1948. godine, komandanta stanica Vlade Trumbića dobila je jedan auto-tenk Cerano i jednu pumpu tipa Simson od Ministarstva unutrašnjih poslova Federativne narodne republike Hrvatske. Tek primljeni auto očito nije bio nov jer je odmah poslan na popravak.
Splitski vatrogasci 1949. godine
Vatrogasci su u tim poslijeratnim vremenima ispunjavali razne zadatke, pa i one vezane za službu prve pomoći. Jedna od zabilježenih intervencija te godine glasila je ovako:
Noćas u 0.10 sati zatraženo je od dežurnog Gradskog upravnog, da bi se omogućili bilo koja kola, ženi koja je u pobačaju, od čega je nastalo krvarenje, da se preveze u bolnicu. Objasnio sam drugu dežurnom da naša kola nisu pogodna za ovakove slučajeve. Drug mi je izjavio da je tražio kola za spasavanje ali da je dobio odgovor da su kola neispravna. Naravno da sam odmah poslao kola koja su iz Put Firula 81 odvezla ženu u rodilište.
U trećem tromjesečju 1948. godine dobivena su dva dimobrana tipa Auer, 30 Kali-patrona, 2 aparata Tetraklor, 6 komada maski s 12 raznih filtera, 4 zračnika (šlaufa) za Triciklu, 4 kuglična ležaja, 100 pari brtvila i 80 pari spojnica tipa Štolz, može se pročitati u izvješću komandanta Jurja Pavičića. Dobrovoljno vatrogasno društvo Split tada je brojilo šezdeset vatrogasaca, svi su bili muškarci a, prema izvješću, pomlatka nije bilo.
I kroz sljedeću, 1949. godinu situacija je bila slična. Vodila se evidencija izlazaka na teren i opisivali uzroci požara. U tiskanom obrascu pod "razlog požara" bila su navedena i djeca pa je očito da su šibice u to vrijeme bile omiljena igračka. Čest uzrok požara bili su nečisti dimnjaci ili nepažnja. Jedna je stanarka upalila sumpor kako bi uništila stjenice, ali ga je ostavila blizu kreveta koji se zapalio. U jednom stanu došlo je do požara jer je stanarka kuhala na podu i izašla vani.
U izvješću od 20. ožujka 1949. godine piše kako je straža alarmirana preko telefona 22-05 u 8.15 sati da je izbio štropni požar u ulici Rade Končara 38 vlasnosti Trumbić Vlade. Vjerojatno se radilo o stanu vatrogasca Trumbića, a na teren su izašli s triciklom Benelli i stigli na požarište za tri minute.
Od 16. do 23. listopada 1949. godine u Splitu je održan Vatrogasni tjedan. Splitski vatrogasci uputili su pozdravno pismo predsjedniku Josipu Brozu Titu koje je glasilo ovako:
PREDSJEDNIKU VLADE FEDERATIVNE NARODNE REPUBLIKE JUGOSLAVIJE
I MINISTRU NARODNE OBRANE MARŠALU JUGOSLAVIJE: JOSIP BROZ TITU
Okupljeni na akademiji, povodom tjedna borbe protiv požara šaljemo Vam druže Maršale naše plamene i borbene pozdrave.
Obećajemo Vam, da ćemo uložiti sve naše snage i sposobnosti, da bi sačuvali mirnu izgradnju naše socijalističke domovine.
Nikakove klevete ni laži, koje se bacaju na našu domovinu i narod, od zemalja članica Informbiroa na čelu s SSSR-om neće nas pokolebati, nego će još jače učvrstiti naše redove.
Obećajemo, da ćemo našom budnošću i sposobnosti spriječiti svaki pokušaj neprijatelja, kojim bi pokušao napakostiti našoj privredi na štetu naše zajednice.
Vatrogasna Narodna Milicija i Dobrovoljno Vatrogasno Društvo Split
Koncert ispred zgrade Vatrogasnog društva za vrijeme Vatrogasnog tjedna
Vatrogasni tjedan počeo je svečanim koncertom ispred doma na Lovretu. Za tu prigodu bile su osvijetljene zgrade Društva i Hrvatskog narodnog kazališta u kojem je održana svečana akademija. Nastupili su vatrogasci, pioniri i folkloraši. Osvijetljena je i riva, a na lukobranu je svijetlila velika parola Borba protiv požara. Otkrivena je spomen ploča vatrogascima koji su izgubili živote u ratu. Svrha tjedna bila je probuditi svijest širokih narodnih masa o potrebi sprečavanja mogućnosti izbijanja požara.
Vatrogasci na svečanoj akademiji u kazalištu
Vatrogasci su nakon mimohoda održali vježbu na rivi, a građani Splita za to su pokazali ogromno zanimanje te su došli u velikom broju. Idućih dana splitski su vatrogasci održali vježbe u Kaštelima, Trogiru, Dugom Ratu, Omišu, Vrlici i Solinu. Održana je vježba na moru, gasilo se pjenom, s nekoliko mlazova, preko kukača i rastegače. Po Splitu su na svim zgradama bile postavljene velike slike Josipa Broza Tita i partijskog vrha, a u izlozima su bili plakati koji su upozoravali na uzroke požara. Najčešćim uzrocima smatrala se nepažnja, poput ostavljenog upaljenog glačala. Posebna pozornost pridavala se upozoravanju roditelja da djecu ne ostavljaju bez nadzora jer su se ona rado igrala šibicama.
Splitski vatrogasci u Trogiru za vrijeme Vatrogasnog tjedna
Osvjetljenje zgrade Vatrogasnog društva i zgrade Hrvatskog narodnog kazališta za vrijeme Vatrogasnog tjedna 1949. godine
Vatrogasna vježba u Splitu
Vatrogasci su kao braća tako da su druženja s kolegama bila uobičajena stvar, kao i posjete drugim društvima. Splitski dobrovoljni vatrogasci su 1952. godine otišli na prvomajski izlet u Zadvarje.
Zadvarje, 1952. godine, prvomajski izlet
Članovi splitskog DVD-a u Zadvarju
Proračun troškova za 1953. godinu
Dobrovoljno vatrogasno društvo Split proslavilo je 1953. godine sedamdesetu obljetnicu postojanja. Splićaninu Vicku Krstuloviću, predsjedniku Prezidija Sabora Narodne Republike Hrvatske, upućen je poziv za pokroviteljstvo koji je on pismeno prihvatio.
Brojna vatrogasna društva s područja cijele države pozvana su u Split na proslavu i veliki ih se broj odazvao. Duško Kečkemet napisao je spomen knjigu o povijesti vatrogastva u Splitu pod naslovom Dobrovoljno vatrogasno društvo Split koja se prodavala po cijeni od sto dvadeset dinara. Od Slobodne Dalmacije naručeno je da se jedan primjerak knjige uveže u kožu, a deset u platno.
Velika proslava započela je budnicom Glazbe Jugoslavenske ratne mornarice u pet sati ujutro. Navečer istoga dana na rivi je održan promenadni koncert.
Na kući Brajnović, u Sinjskoj ulici, postavljena je spomen ploča Luki Karamanu, prvom predsjedniku i jednom od inicijatora Društva.
Obećalo se gradu i narodu da će se ići dalje stopama svojih zaslužnih prethodnika na humanom i patriotskom polju svog djelovanja, radeći aktivno na izgradnji socijalizma i obrani domovine.[1]
Zaslužnim i najstarijim vatrogascima dodijeljene su medalje i spomenice i to ne samo aktivnima, nego i umirovljenima. Za trideset godina službe dobivala se zlatna medalja, za dvadeset srebrna, a za deset godina brončana.
Dana 4. lipnja 1953. godine održana je i svečana sjednica Društva.
Spomenica koju je dobio Andro Marjanović u znak priznanja za dvadeset godina rada u korist Društva. Marjanović je bio vatrogasac od 1925. godine i upisan je u Matičnu knjigu pod brojem sedamdeset tri, kao neoženjen osamnaestogodišnjak, po zanimanju sedlar. Kasnije ga znamo kao glumca
Sviranje himne uoči čina otkrivanja spomen ploče na kući Brajnović 1953. godine
Spomen ploča Luki Karamanu, prvom predsjedniku i jednom od osnivača Društva
Sudionici svečane sjednice Društva 1953. godine. Prvi zdesna sjedi Boris Bezić, do njega je sestra Nevenka te unuci osnivača i predsjednika Ante Bezića
U isto vrijeme proslavljeno je i četiri godine PAZ-a, odnosno Protuavionske zaštite koja je također vezana za vatrogastvo. Tim povodom na rivi je održan miting. U svečanom mimohodu sudjelovali su vatrogasci iz Šibenika i vatrogasne glazbe iz Drniša i Zadra. Nakon mimohoda održana je i vatrogasna vježba.
U ime Vicka Krstulovića pokrovitelj proslave bio je Ivo Senjanović, predsjednik Narodnog odbora grada Splita. Na rivi punoj svijeta Senjanović je na zastavu Dobrovoljnog vatrogasnog društva Split pričvrstio odličje Orden zasluge za narod II. reda kojim je Savezno izvršno vijeće odlikovalo splitsko Društvo. Slavko Skok, tajnik Saveza dobrovoljnih vatrogasnih društava Narodne Republike Hrvatske, održao je govor te je predao odličja zaslužnim gasiteljima. U prostorijama Društva otvorena je izložba o njegovoj povijesti. Pokraj zgrade općine, na dnu tadašnje Balkanske ulice (danas zgrade županije i Vukovarske ulice), održana je smotra jedinica PAZ-a i vatrogastva.
Mimohod vatrogasaca na rivi povodom proslave PAZ-a i vatrogastva 1953. godine
Predstavnici narodne vlasti i vatrogastva na tribini uoči početka mitinga
Ivo Senjanović, predsjednik NO grada Splita pričvršćuje odličje SIV-a na zastavu DVD-a Split. Uz njega je Luka Tomić (lijevo), predsjednik DVD-a Split
Vatrogasna vježba na rivi nakon mitinga 1953. godine
Nakon lipanjske proslave tražilo se sponzore jer je ponestalo novca. Pomoć je stizala u različitim oblicima, poput one od tvornice cementa. Umjesto novčane pomoći za vatrogasne potrepštine, dobili su pet tona cementa.
Cement je na kraju upotrijebljen za popravke na zgradi i sa zahvalnošću je primljen. Pismo zahvale napisao je i potpisao predsjednik Društva Luka Tomić.
Nakon slavljeničke 1953. sljedeća, 1954. godina protekla je bez posebnih uzbuđenja. Iz sačuvanih dokumenata vidi se da su pristizale molbe za prijem u Dobrovoljno vatrogasno društvo od strane učenika srednjih škola i radnika. U svibnju je naručeno pedeset udžbenika pod naslovom Upute za izvođenje vatrogasnih vježbi. Kupljeno je nešto kepera za izradu hlača i kapa titovki. Naručeno je i devedeset odijela konfekcijskih brojeva od četrdeset osam do pedeset četiri. Održavala su se vatrogasna natjecanja u Splitu i okolici.
U prosincu je izrađen proračun troškova za iduću, 1955. godinu koji je iznosio milijun devedeset tri tisuće i četiristo dinara. Gotovo polovica proračuna odlazila je na sredstva za honorare vatrogasaca. Tome je još dodan iznos od četrdeset pet posto u korist doprinosa za socijalno osiguranje. Dio sredstava bio je predviđen za nabavku uredskog materijala, članarinu Podsavezu DVD-a Split, stručnu literaturu te pretplatu za časopise Savremeno vatrogastvo i Narodno vatrogastvo, zatim za putne troškove takmičarskih momčadi, za sprovode, vijence i ostalo.
Pred kraj godine stiglo je oštro pismo Podsaveza dobrovoljnih vatrogasnih društava – Split u kojem se tražilo od dalmatinskih društava da na vrijeme pošalju godišnja izvješća o potrošenim sredstvima i da do kraja siječnja iduće godine održe svoje godišnje skupštine. Podsavez je ukorio sva društva zbog neplaćanja članarine. Najviše je bilo dužno splitsko Društvo – osam tisuća dinara.
Vjerni svojim običajima, članovi Dobrovoljnog vatrogasnog društva Split, zajedno sa svojim suprugama, dočekali su Novu godinu u Domu brodogradilišta Split gdje su pozvali i predstavnike gradske vlasti. Na dočeku je bilo devedeset uzvanika.
Nova 1955. godina započela je novčanim problemima jer nije bio odobren proračun. Predsjednik Društva Luka Tomić napisao je Narodnom odboru grada Splita molbu za isplatu barem polovice zatraženih sredstava na njihov račun u Narodnoj banci, broj 538-T-473.
Iz Zagreba je stigla tužna vijest da je umro ing. Petar Senjanović, nekadašnji predsjednik Društva. Njegov sin Rajko pisano se zahvalio na upućenoj sućuti i obećao da će poslati sve što je vezano za Društvo, a pripadalo je njegovom ocu.
Tijekom 1955. godine neki su članovi Društva bili predloženi za odlikovanja, neki su imenovani podoficirima, a nekima su uručeni ukori zbog neizvršavanja dužnosti. Društvo je te godine brojilo sedamdeset članova i svi su bili muškarci. Proračun troškova za iduću godinu iznosio je milijun četiristo devedeset tisuća devetsto dinara. Tijekom godine dolazile su zamolbe za primanje u Društvo od srednjoškolaca, mahom učenika Tehničke škole. Zanimljivo je da su često bili iz okolnih mjesta ili s otoka, a stanovali su u učeničkim domovima. Uprava je većinom donosila pozitivne odluke i ti su mladići postajali članovi Društva. Društvo je bilo i u dogovoru sa školom zbog potrebe redovitog dolaska na vježbe. Jedno takvo pismo uputio je i Krunoslav Brkušić koji je bio iz Bogomolja na Hvaru, a školovao se u Splitu.
Sljedeće, 1956. godine Vatrogasno društvo moralo je Odjelu za prosvjetu i kulturu Narodnog odbora općine Split poslati izvješće o stanju svoje knjižnice i vatrogasne čitaonice koja je bila osnovana 1947. godine. Knjižnicu su vodili Blagodar Bilan i Josip Peračić koji su imali nižu školsku spremu, a naglašeno je da su radili besplatno. Knjižnica je imala četiristo trideset tri knjige autora poput Maksima Gorkog, Augusta Šenoe, Vjenceslava Novaka, Miroslava Krleže, Josipa Broza Tita, Edvarda Kardelja i Vladimira Bakarića. Upisano je osamdeset pet članova, a u prethodnoj godini posudili su pedeset pet knjiga koje su bile poredane po kategorijama. Tako su na primjer pod kulturu svrstane knjige Lenjin, kratki opis života i rada kao i Statut saveza komunista Jugoslavije. Neki od naslova bili su: Priručnik za svarivanje, Proizvodnja umjetnog sjemena, Beton i armirani beton, O današnjim zadacima partije, Rusko tajno oružje, Zadrugarstvo jučer i danas, Svemir, zvijezde atomi, Susret sa Staljinom, Što šofer treba da zna o automobilu i drugi. Bilo je tu i nešto beletristike, ali imena autora bila su najčešće krivo prepisana.
Blagodar Bilan, drvodjelac rođen 1885. godine u Splitu, knjižničar DVD-a
Osim što se vodilo računa o kulturnom uzdizanju radnog naroda, mlada je država svake godine održavala Tjedan čistoće. Dobrovoljno vatrogasno društvo Split uputilo bi dopis Sanitarnoj inspekciji Gradskog narodnog odbora s planom sudjelovanja u Tjednu čistoće. Uglavnom su obilazili podrume i potkrovlja zgrada općine, hotela Bellevue, škola, kazališta itd. te podnosili izvješća o sigurnosnom stanju tih objekata.
U srpnju 1956. godine Društvu je stigao račun Zavoda za zaštitu autorskih prava Narodne Republike Hrvatske iz Zagreba zbog koncerta vatrogasne glazbe na Narodnom trgu. Račun je iznosio tristo dinara, plus trideset dinara troška opomene. Prema izvješću iz 1956. godine, Društvo je brojilo šezdeset tri člana: četiri oficira, deset podoficira i četrdeset devet vatrogasaca. Žena u Društvu nije bilo.
Fotografirano povodom polaganja podoficirskog ispita 1959. godine
Društvo je uhodano ušlo u šezdesete godine 20. stoljeća koje su donijele prekretnicu.
U to vrijeme Dobrovoljno vatrogasno društvo Split dobilo je prve podstanare. S njima su stigli i veliki problemi. Po nalogu splitske općine, zapravo političkom odlukom, u zgradu Društva 1962. godine uselila je Saobraćajna milicija. Društvu je ponuđeno šezdeset kvadratnih metara u podrumu zgrade Javne vatrogasne postrojbe koje oni nisu prihvatili.
Djelovali su iz svojih domova i borili se da se Društvu vrati ono što je uvijek bilo njegovo. Upravni odbor koji je vodio tu bitku sastojao se od sljedećih članova: predsjednika Jerka Laure, zapovjednika Zdravka Radnića, Drage Šore i Milana Kokeze. Započeo je spor s gradom koji je trajao godinama, a vodio ga je odvjetnik Petar Šunjić. S vremenom je u zgradu Društva uselilo i komunalno poduzeće Čistoća koje je prvo izašlo. Spor je dobiven 1989. godine i tada je Milicija dijelom iselila. Zgrada je u potpunosti vraćena Dobrovoljnom vatrogasnom društvu tek oko 2000. godine.
U vrijeme kada je u zgradu uselila Saobraćajna milicija, Društvo je imalo svoju opremu i bogat inventar. Sve je bilo preseljeno u Javnu vatrogasnu postrojbu općine Split. To je trebalo biti privremeno, ali se produžilo pa se neke stvari nikada nisu ni vratile. Nakon trideset jedne godine čekanja, u vrijeme kada se Društvo spremalo proslaviti 110 godina djelovanja, tadašnji predsjednik Jerko Laura uputio je dopis da se vrate barem dvije umjetničke slike (Slika gašenja i Tomića stine) i maketa jedrenjaka koji su bili pokloni i drage uspomene. Poklone su dobili, no to nije bio slučaj i s opremom. Sva vozila: Saurer, Magirus, Cerano i svu ostalu opremu Javna vatrogasna postrojba poklonila je dobrovoljnim društvima iz okolice ili poslala u rezalište. Kada se Društvo vratilo u svoju zgradu, od Vatrogasne zajednice dobilo je automobil TAM, čime je omogućen veći operativni rad i povećanje članstva. U svakom slučaju, u novu državu ušlo se u vlastitom, iako ne do kraja vraćenom prostoru.
Uređivanje prostora. Slijeva, gornji red: Mašković, dječak Mate iz susjedstva, Mladen Milošević, Jerko Laura i Ivan Olujić. Donji red: Melis Marinović, Jure Pavela, Dalibor Radnić i Karlo Čapeta