NOVE KRUGOVALNE POSTAJE

Jedan od prvih ciljeva Zavoda bilo je osnivanje krugovalnih postaja u glavnim gradovima Hrvatske. Bilo je zamišljeno osnovati, u prvom razdoblju, krugovalne postaje u Dubrovniku, Sarajevu, Banjoj Luci i Osijeku, a kasnije, prema danim mogućnostima, u gradovima Dalmacije i Hrvatskoga primorja. Prikazati postanak i rad ovih krugovalnih postaja zahtijevalo bi jedan posebni osvrt, pa ću ovdje donijeti samo kratki prikaz jedne od tih.

Krugovalna postaja Dubrovnik nastala je privatnom inicijativom skupine Dubrovčana na čelu s Ivom Peko, kasnijim ravnateljem postaje. Iz sačuvanoga izvještaja, koji je napisao povodom dvije godine rada, kojeg sam, kao i niz drugih podataka, primio dobrotom dra. Nikole Vončine, saznajemo, da je nastala iz maloga mjesnoga razglasa "kojeg su duhoviti Dubrovčani prozvali Radio Orlando po Orlandovu stupu na Buži, na kojem se kočio naš jedini zvučnik". "Nitko nije ni sanjao, bilježi Peko, da će iz ovih naših prvih pobuda niknuti zaista krugovalna postaja". Pa ipak ..."16. ožujka stavljen je prvi put u pogon radio odašiljač od 20 kW u prizemnoj sobi palače Sponza, kojega je konstruirao ing. Šime Torbarina". "Mali 20-vatni odašiljač, nastavlja Peko, mala sobica, naš mali 'bužarak', mali ured, malo izvodača, malo sredstava, ali volje, ambicije i odvažnosti mnogo".

Vješto pridobivši pristanak lokalnoga talijanskoga zapovjednika, Krugovalna postaja Dubrovnik počela je radom. " U ljetu 1942., bilježi Peko, stigli su izaslanici Hrvatskog krugovala iz Zagreba s nekoliko sanduka tvoriva za gradnju novog odašiljača i ostalih potreba. Radovima je odmah započeto. U pomanjkanju stručne radionice, i dozvolom gradske općine, novi odašiljač smo počeli graditi u gradskoj vijećnici i tu je dovršen za dvadeset dana. Usporedo s tim izvršena je preustrojba cjelokupne naše službe, pa smo započeli graditi u gradskoj vijećnici i tu je dovršen za dvadeset dana. Usporedo s tim izvršena preustrojba cjelokupne naše službe, pa smo započeli radom sustavno."( ...) "Nastalo je novo razdoblje života dubrovačke postaje. Zagreb nas izdašno pomaže tvorivom i novčanim sredstvima - izvještava Peko - pa zahvaljujući tome kao i predanom radu namještenika već stručno osposobljenih za ovu specijalnu službu, te naših izvađača, postaja stiče zavidan ugled u gradu Dubrovniku i na širokom području gdje se čuje i postaje glavna kulturno-nacionalna hrvatska ustanova, oko koje se kupi sve ono što je zdravo i sposobno za rad u današnjim teškim prilikama." (...) "Naš Zavod (Hrvatski krugoval) se marljivo brine da nam priskoči u svemu ususret. Dolazi nam u posjet i upravitelj g. Radovan Latković, naši izaslanici putuju češće u Zagreb i tako nastaje vrlo živa veza između naše metropole i Dubrovnika, odnosno između središnjice i naše postaje, što se vidno očituje u našem radu i uspjesima."

Kapitulacija Italije donosi nove probleme. "Zahvaljujući samo pometnji i panici kraljevskih talijanskili generala, kaže Peko, naša je postaja ostala čitava. I već prvog dana kad je 300 pravih vojnika svladalo 30 tisuća Talijana, krugovalna postaja Dubrovnik, oslobođena pritiska i 'prijateljske naklonosti', javlja se i produžuje radom. Odlazak Talijana stvara nam zatim nove mogućnosti i novi polet."

Krugovalna postaja Dubrovnik seli se u prekrasnu vilu "Dubravka" na Pilama, koja je bila do kapitulacije Italije sjedište 'Istituto di cultura Italiana'. Zgrada je brzo preuredjena i već početkom studenoga 1943. "iz nje odlazi u eter hrvatska pjesma i riječ".

Zaključuje svoj izvještaj Ivo Peko ovim riječima: "Svakako je jedno jasno i sigurno: Dubrovnik, hrvatski grad na jugu našega Jadrana, ima danas krugovalnu postaju, ustanovu koja igra značajnu ulogu u nacionalno-kulturnom životu hrvatskoga naroda. U sadašnjosti ona u cijelosti služi probitcima hrvatskoga naroda i države. Ona je dokaz hrvatske svijesti, vrednota i sposobnosti. U budućnosti ona će pak poslužiti kao osovina oko koje će se odvijati cio nag probuđeni javni život, služiti će općim probitcima Hrvata biti će moćni čuvar na granici, na moru, s koje strane su nam znale dolaziti u prošlosti blagodati ali i nevolje. Ona će ispunjati i osvajati nevidljive i nedokučive oblasti svemira, da njima prenese hrvatsku slavu, kuturu i veličinu."

Isti napori, težnje i idealizaran stvarali su, gotovo iz ničega, i krugovalne postaje Sarajevo i Osijek. KP Sarajevo osnovana je 1942., ravnatelj je bio dr. Ivica Jurišić, a KP Osijek, kojoj je bio ravnatelj dr. Mladen Kabalin, počela je izvedbama na sam Badnjak, 24. prosinca 1943. Nešto drugčiji bio je slučaj KP Banja Luka, ravnatelj koje je bio dr. Anto Šunjić, jer je, kao prva po planu Hrvatskoga krugovala, bila opremljena s tehnički usavršenim odašiljačem od 4 kW talijanske proizvodnje.

Zamišljena KP Split ostala je mrtvorođenče. Odmah nakon kapitulacije Italije uprava Hrvatskoga krugovala poslala je tehničare s potrebnim elementima u Split, da montiraju odašiljač i uređaje za novu radio postaju. Nažalost, zbog avionske nesreće, kojom zgodom je poginuo tehničar Franjo Paraga, ovaj pokušaj ostao je odgođen i neostvaren zbog daljnjega razvoja događaja.