HRVATSKO SVEUČILIŠTE - ŽARIŠTE HRVATSKE SVIJESTI I BORBENOSTI

Učestali, sve žešći progoni nisu slomili, nego su, naprotiv, jačali borbeni duh hrvatskih nacionalista na Hrvatskom sveučilištu. Na izborima za uprave Klubova pojedinih fakulteta predstavnici hrvatskih nacionalista odnijeli su važne pobjede, napose u Klubu slušača prava.

Osjećala se potreba jednog novog glasila hrvatskih sveučilištaraca, koje bi jasno tumačilo i promicalo temeljne političke poglede hrvatskih nacionalista.

U vidu te potrebe, u suradnji sa Zvonimirom Cihlarom i nekoliko članova Sveučilišnog pododbora MH, pokrenuo sam, početkom 1940. tjedne novine pod simboličnim imenom Uskok. Uz naslov novina objavili smo naše temeljno glediše, sažeto ovim riječima: Mi smo generacija hrvatskih Hrvata, koja drugačije ne zna, ne može i ne će osjećati, misliti i djelovati nego hrvatski, samo hrvatski i iznad svega hrvatski.

U ovim danima svi osjećaju da proživljujemo duboko i ozbžljno previranje. Borba je došla opet do svoje kritične točke, do raskršća. Na tom raskršću sukobile su se ponovo dvije historijske, dinamične sile, koje predstavljaju gotovo jedine poluge na kojima se odvija hrvatski politički život od najranijih dana do danas: Biti u tuđoj kući, ili - biti u vlastitoj kući...

Te dvije historijske sile prevladavaju danas u ovom našem previranju. Ako se i želi otupiti njihova odbojnost, one su ipak posve oprečne u savjesti i svijesti naroda. Štoviše, ako dublje pogledamo prirodu ovog unutarnjeg sukoba koji se odigrava u svakom čovjeku pojedincu i u narodu kao cjelini, opazit ćemo, da taj sukob postaje dublji, ukoliko se jasan smjer tih dviju sila želi prikriti. To je i razumjivo, jer dok se dilema otvoreno i jasno postav ja, dotle se i or jentac ja vrši jednostavn je i mirnje...

U uvodnom članku analiziram politička previranja onoga vremena: "Borba je opet došla do svoje kritične točke, do raskršća. Na tom raskršću sukobile su se ponovo dvije historijske, dinamične sile, koje predstavljaju gotovo jedine poluge na kojima se odvija hrvatski politički život od najranijih dana do danas: Biti u tudoj kući, ili - biti u vlastitoj kući".

Na tom raskršću hrvatska nacionalistička omladina postavlja, kao putokaz "ideologiju mladosti: ideologiju hrabrosti, samosvijesti, napora, žrtve, borbenosti, optimizma. Ova ideologija u očitom je sukobu s ideologijom starosti, koju predstavlja većina naših ovećih političara i intelektualaca unatrag jednog stoljeća do danas. Misao naše slabosti i malenosti, nemoćnosti da budemo sami i samostalni - bitne oznake staračkog duha - orijentacijske su točke njihova naziranja. Mladost i starost, u ovome članku, nisu pojmovi biološki, nego psihološki. André Maurois kaže: "Čovjek koji postavlja brige svoje karijere ispred svojih ideala je star, pa imao samo dvadeset godina."

Zaključna misao članka: "Hrvatska nacionalistička omladina odlučno zastupa misao mladosti. Tek u tom psihološkom stanju moći će hrvatski narod izvršiti temeljnu preorijentaciju svojega političkog života koja mu se, kao zahtjev, ponovo nameće na ovom sudbonosnom raskršću.

Važan je članak Zvonimira Cihlara o našoj vanjskopolitičkoj orijentaciji u kojemu ističe našu neopredijeljenost prema bloku Osovine i Zapadnih saveznika, naglašujući, da hrvatski nacionalni interesi moraju biti imperativ u odredjivanju naše vanjskopolitičke orijentacije.

Po već ustaljenoj praksi Uskok je bio također u cijelosti zaplijenjen po jugoslavenskoj policiji i ostao do danas nepoznat hrvatskoj javnosti, sačuvan tek u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci.