PROGLAŠENJE NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE
Sjedio sam s prijateljima u slastičami Kostinčer
na Preradovićevu trgu, kada sam, oko tri sata poslije podne, na sam dan
10. travnja 1941., saznao za ulazak njemačke vojske u Zagreb i neminovni
slom Jugoslavenske armije.
Nisam bio dobio nikakve upute u svezi mojega imenovanja, no
smatrao sam, da u nastalim okolnostima moram što prije doći u radio
stanicu. Ali kako? Ulice Zagreba bile su već prepune vojnih jedinica i
naroda, koji je oduševljeno klicao svitanju hrvatske slobode.
U tim okolnostima, stići redovitim prometnim sredstvima
do Vlaške ulice, gdje je bila smještena radio stanica, bilo je nemoguće.
Odlučio sam stoga nazvati zagrebačko redarstvo i zatražiti razgovor s
ravnateljem dr. Vragovićem. Predstavio sam se kao imenovani povjerenik
radio stanice Zagreb i zatražio, da mi odmah pošalje prometno sredstvo koje
će me prebaciti na mjesto moje udjelbe. Dr. Vragović, koji me je još
prije nekoliko mjeseci dao uhititi, odazvao se vrlo ljubazno i bez oklijevanja
poslao mi motorkotač s prikolicom i redarstvenika, da me prebaci u Vlašku
116. S nepovjerenjem sjeo sam uz redarstvenika, u podsvijesti još uvijek organa
koji obavlja uhićenja, a sada, nevjerojatno, poslana meni na uslugu!
Teško smo se probijali zakrčenim ulicama, dok nismo,
napokon, stigli do radio stanice. Bila je već zauzeta po jednoj skupini
omladinaca iz društva "Hrvatska uzdanica" koja je, pod vodstvom
Viktora Makara, smjelim podhvatom razoružala jugoslavensku vojničku posadu
već 9. travnja 1941. nakon što su u jutarnjim satima primili obavijest o
pobuni Hrvata 106. pješačke pukovnije u Bjelovaru. Sve se to odigralo još
istoga dana poslije podne, pripovijeda mi Makar, gotovo neprimjetno, bez
ljudskih žrtava i bez ijednog incidenta.
Slijedećeg dana izvedbe su proslijedile redovitim
rasporedom sve do časa proglašenja hrvatske državne nezavisnosti.
Kad sam ušao u zgradu radio stanice, Slavko Kvaternik
već je bio pročitao proglas, koji je odjeknuo cijelom Hrvatskom:
"Hrvatski narode! Božja providnost i volja našeg saveznika, te mukotrpna
stoljetna borba hrvatskog naroda i velika požrtvovnost našeg Poglavnika, dra
Ante Pavelića, te ustaškog pokreta u domovini i inozemswu, odredili su da
danas, pred dan Uskrsnuća Božjeg Sina, uskrsne i naša Nezavisna Država
Hrvatska."
Oduševljenje kojim je hrvatski narod jednodušno prihvatio
uspostavu Nezavisne Države Hrvatske bilo je pomućeno vijestima o
učestalim ekscesima pojedinaca i neumjesnim mjerama vlade donesenim pod
pritiskom "saveznika", Njemačke i Italije, u protinbi s Ustaškim
načelima i povijesnim težnjama hrvatskoga naroda.
Sve je to izazvalo negodovanje i u redovima hrvatskih
nacionalista. Jedan uži krug hrvatskih sveučilištaraca nacionalista,
kojemu sam pripadao, zatražio je primanje kod Poglavnika, da mu izloži svoje
poglede na nastale događaje. Primanje je bilo ostvareno posredovanjem
našega kolege Wernera (Busa), sina gradonačelnikova, koji je radio u
Poglavnikovu uredu. Poglavnik nije dao posebno značenje dogadajima koje
smo mu izložili. Rekao nam je, da se nalazimo u revoluciji i da su to redovite
pojave svake revolucije, koje će s vremenom nestati.
Radio stanica Zagreb nastavila je 1941. normalno svojim
emisijama, prema odprije ustaljenom rasporedu. Nije bilo smetnji ni od koga.
Svi su zdušno izvršavali svoje dužnosti. U tim okolnostima stekao sam uvjerenje
da nema potrebe postaviti nekoga "povjerenika" za nadzor rada
zagrebačke radiostanice. Zato sam zatražio, da me se oslobodi te dužnosti.
No državni tajnik za promičbu prof. Ivan
Oršanić i ministar vanjskih poslova dr. Mladen Lorković htjeh su,
da još neko vrijeme ostanem na radio stanici. Već 27. travnja 1941. bio
sam imenovan ravnateljem.
Jednoga dana posjetio je radio stanicu Poglavnik. Ušao je u
moj ured, držeći u ruci, kao neki kompromitirajući plijen,
daščicu koja je visila na unutarnjim ulaznim vratima s nadpisom
Radiostanica Zagreb. Pružio mi ju je prijekorninv pogledom, kao da pita:
"A što je to?" Njegov pogled izražavao je prigovor mojoj nebrizi, da
još nisam bio promijenio naziv "radio" u "krugoval".
Ovaj neugodni susret završio je, srećom, bez
posljedica. Sve je bilo riješeno izmjenom naziva radiostanice.