V. SABOR HNV-A, LONDON 1984.
Na zasjedanju V. Sabora bio sam izabran za predsjednika
Prizivnog vijeća HNV-a. Članak IX. Ustava HNV-a određuje, da su
od sudbenosti Časnoga suda izuzeti predsjednik Sabora i predsjednik
Časnoga suda kojima, u dokazanim prekršajima, sudi stalno Prizivno
vijeće, kao politički sud. Protiv odluke ovoga suda može osuđeni
uložiti Utok samo plenumu Sabora HNV-a.
Prvi slučaj koji sam morao rješavati, kao predsjednik
PV bila je tužba Hrvatske republikanske stranke, jedne od osnivača HNV-a,
protiv prof. Mirka Vidověća, predsjedněka Sabora HNV-a, jer da je teško
povrějedio dužností koje mu nameće njegov položaj predsjednika Sabora
napadajima, u svojoj knjizi "Bumerang" i u tjedniku
"Danica", koji politički kompromitiraju HRS. Zato vodstvo
stranke traži, da PV kazni prof. Vidovića odstranjenjem s dužnosti
predsjednika Sabora HNV-a.
Prizivno vijeće riješilo je tužbu osudom kojom se
nalaže prof. Vidoviću, da povuče svoje tvrdnje u VJESNIKU HNV-a.
Ovo rješenje nije zadovoljilo tužitelja, niti tuženoga.
VI. SABOR HNV-a, London 1986.
Izborom za predsjednika Sabora HNV-a na VI. Saboru, održanom
od 22. do 24. veljače 1986, također u Londonu, bio sam razriješen
nelagodne i politički ograničene dužnosti predsjednika Prizěvnoga
vijeća.
Kao predsjednik Sabora, po Ustavu "vrhovnog organa
HNV-a", morao sam pismeno i usmeno komunicírati sa sabornicima i Uanstvom,
organiziranom u Mjesnim odborima HNV-a u Sjevernoj i Južnoj Ameríci, Europi,
Australiji.
Napose, organizirati, sazivati i predsjedati zasjedanjima
redovitih i izvanredníh Sabora HNV-a.
Doseg ovoga izbora bio je važan, jer je uspostavio
konstruktivne odnose i potrebnu suradnju, koja je bila prekinuta, između
predsjednika Sabora i predsjednika Izvršnog odbora (IO), što se je odmah pozitivno
odrazilo u djelovanju HNV-a.
PRED IZBORIMA ZA VII. SABOR HNV-a
Na sastanku Područnoga saveza Mjesnih odbora Buenos
Airesa, održanu 27. studenoga 1987., govorio sam o značenju
predstojećih izbora i o ulozi HNV-a u osloboditeljskoj borbi hrvatskoga
naroda:
Naši izbori - koji su se ponavljali svake dvije godine, a
ovo su već izbori za VII. sabor - pobudjuju u nama, a vjerujem, i u dijelu
hrvatske javnosti u dijaspori i domovini, uvijek nova razmišljanja povezana s
temeljnim zasadama HNV-a, njegovim dostignućima i zadatcima koje postavlja
na nas vrijeme u kojemu nam je živjeti i djelovati.
Hrvatsko Narodno Vijeće obilježeno je
bezkompromisnošću s obzirom na cilj kojeg si je postavilo i
fleksibilnošću s obzirom na putove ostvarenja toga cilja. Po našem Ustavu,
"svrha i temeljni zadatak HNV-a je pomagati hrvatski narod u njegovu
zahtjevu i nastojanju, da ostvari svoju slobodnu i samostalnu Državu Hrvatsku
svim prikladnim sredstvima i načinima borbe", dakle programirati
strategiju našega djelovanja prema danim prilikama i okolnostima.
Ovaj fleksibilni i dinamični odnos između
utvrđenoga cilja i borbe za njegovo ostvarenje predstavlja jednu od
osnovnili značajki HNV-a koje si je postavilo zadatak, kao opće
hrvatsko izvanstranačko tijelo, da razbije obruč političkoga
dogmatizma i nasbjedjenih promašaja, koji nas stežu i koče da djelotvorno
pomognemo hrvatskomu narodu u njegovoj borbi da živi slobodan i suveren u
zemlji koju nastava već više od trinaest stoljeća.
Ovom zadatku moraju doprinijeti naši izbori kao stalni
korektiv i usmjerenje našega djelovanja prema konkretnim potrebama borbe koju
uvjetuju značajke vremena kojega smo suvremenici i sudionici.
Ocjena ovili faktora neobično je važna pri izboru 30
sabornika koji će, nakon što se konstituiraju na VII. Saboru, preuzeti
vodstvo HNV-a kroz slijedeće dvije godine. O izboru tih sabornika i o
podršci koju će im dati široki krug naših djelatnika, ovisit će u
velikoj mjeri dinamika i uspjesi djelovanja HNV-a u predstojećem saborskom
razdoblju.
U kojim okolnostima se odvijaju ovi sedmi izbori HNV-a i u
kojem smjeru mora biti usmjereno naše djelovanje u ovom vremenskom razdoblju?
VI. sabor naglasio je u završnoj rečenici svoje
"Poruke hrvatskom narodu "sudbonosni trenutak" kao obilježje
koje nas posebno mora potaknuti, da se djelatno uključimo u borbu za
ostvarenje našega vrhovnoga narodnoga cilja. Ako smo prije dvije godine mogli
govoriti o nadolazećem "sudbonosnom trenutku naše duge
povijesti", onda možemo danas, bez pretjerivanja, kazati, da smo svjedoci
jednoga sve naglašenijega prijelomnoga razdoblja, koje postavlja na sve nas, a
osobito na buduće sabornike, posebne odgovornosti.
Svjedoci smo stanovitih znakova političkih,
gospodarskih i društvenih promjena u svijetu, u Rusiji i Kini te u odnosima
atomskih velesila. Ne uzimajući olako i s pretjeranim optimizmom ove
pojave, ne možemo a da se ne zamislimo nad izjavama koje, unatoč nesumnjive
propagandističke tendencije, odaju ipak korijenje novih ideja i promjena.
Tako na pr., u svom programu "Perestrojka" Gorbačov ističe,
da "atomski rat ne može biti sredstvo za postignuće političkih
ciljeva", jer "u globalnom nuklearnom sukobu ne bi bilo ni pobjednika
ni pobijedjenih." On sugerira dijalog kao "najpotrebnije od
svega" i ističe da je "jedini pouzdani temelj sigurnosti
priznanje interesa svih naroda i zemalja i njihove jednakosti u
međunarodnim pitanjima" (La Nación, Buenos Aires, 2.-5. studenoga
1987.).
U ovom traženju jednoga novoga društvenoga poretka i
međunarodnih odnosa u skladu s realnostima našega vremena, obilježenim
znanstvenom i tehnološkom revolucijom, informatikom, ekološkim problemima i
opasnostima nuklearnoga uništenja, Jugoslavija odskače svojom inercijom
prema svakom pokušaju reforme i tone sve dublje u reakcionarnu kompleksu
velikosrpskoga hegemonizma, koji je definitivno udaljio od ideje jugoslavenske
države i posljednje `jugoslavenske mohikance". I dok Castro na Kubi
oslobađa 200 političkih kažnjenika ovoga mjeseca, a Ortega ovih dana
u Nikaragvi 1000, dotle srpski vlastodršci u Hrvatskoj još uvijek bahato mašu
nad hrvatskim glavama svojim 133. paragrafom, a na Kosovo šalju kaznenu
ekspediciju, ne shvaćajući, da je njihovo vrijeme otišlo zauvijek u
nepovrat.
Način na koji HNV predstavlja u svijetu hrvatske
narodne težnje nalazi opravdanje u razvoju najnovijih međunarodnih odnosa.
V. i VI. sabor prihvatio je teze predsjednika IO dra Mate Meštrovića o
politici vlastitih hrvatskih narodnih interesa, nasuprot politici koja je
oslobođenje Hrvatske povezivala prvenstveno s pridobivanjem simpatija
Sjeverne Amerike i promjenom njezina stava prema Jugoslaviji i Sovjetskoj
prevlasti u Istočnoj Europi. Nasuprot ovoj politici jednoga novoga
hrvatskoga "antemurale" - predzida - HNV je zauzelo stav hrvatske
politike neutralnosti i jačanja hrvatskih narodnih snaga, vodenih
zahtjevom samoodređenja za uspostavu samostalne, demokratske,
pluralističke, neutralne i socijalno pravedne Države Hrvatske.
S tim programom predsjednik IO nastupio je nedugo iza
zaključenja VI. sabora, ožujka 1986. u Bonnu, gdje gaje primio voda
vladavine većine u zapadnonjemačkomu Bundestagu dr. Alfred Dregger, a
dan kasnije dopredsjednik Europskoga Parlamenta dr. Egon Klepsch i dr. Otto von
Habsburg u Strassburgu. Ova izvanblokovska politika HNV-a, s prirodnim
traženjem oslonca na Europsku zajednicu, nailazi na postepeno razumijevanje i
odaziv u europslcim političkim krugovima, štampi i televiziji.
Informacijski ured HNV-a u Bonnu i ovogodišnji nastup dra Meštrovića u
Europskomu Parlamentu, otvaraju vrata hrvatskoj borbi za državnu samostalnost u
srcu Europe. HNV postaje član Paneuropske Unije i zajednice Alpe-Jadran,
kao predstavnik Hrvata u svijetu. Niz informativnih aktivnosti, letaka,
publikacija, Informativni uredi HNV-a, nastupi na simpozijima, osobni kontakti
naših vodstvenih djelatnika, nadopunjuju ovo vanjsko-političko djelovanje
u Europi, Sjevernoj i Južnoj Americi, Kanadi i Australiji.
Politika hrvatskih narodnih interesa manifestira se na
vanjsko-političkom planu politikom neutralnosti, a ta se prirodno temelji
na potrebi izgrađivanja organiziranih hrvatskih narodnih snaga.
Zahtijevati priznanje vlastite nezavisnosti može s uspjehom samo onaj narod,
koji predstavlja neku snagu i jasno manifestira svoju volju samoodređenja.
Zato je od samoga osnutka HNV bilo zamišlljeno kao "izvanstranačko
političko tijelo", tj. kao organizirano povezivanje svih hrvatskih
političkih snaga u borbi za obnovu hrvatske države. HNV je bilo osnovano
po velikom broju hrvatskih političkih skupina i društava, ali do danas još
nije ostvarena organizirana suradnja svih hrvatskih državotvornih
političkih snaga. Nema sumnje, da bi jedinstveni nastup hrvatske diaspore
znatno doprinio borbi hrvatskoga naroda za državnu samostalnost i rad u smjeru
toga hrvatskoga okupljanja, što predstavlja stalan poziv koji je na sebe
preuzela HNV.
No, tako dugo, dok ne dođemo do organizirane suradnje
svih hrvatskih političkih snaga izvan domovine, postavlja se na nas,
članove HNV-a još veća odgovornost, da organizacijski i djelotvorno
ojačamo naše Mjesne odbore i naša vodstvena tijela do te mjere, da bi
mogli, makar brojčano manji, postići ono, ili možda još i više, što
bi postigli kao brojčano veća skupina. Da budemo, doista elitna i
djelotvorna snaga hrvatske dijaspore, osposobljena da preuzme predstavništvo
hrvatskoga naroda u domovini, da bi mu mogli doista pomoći - kako nas
upućuje naš Ustav u njegovoj borbi za uspostavu samostalne države.
U tom smjeru otvara nam se veliko polje rada, napose ako
uzmemo u obzir sve poteškoće s kojima se sukobljujemo kao organizacija
koja djeluje na pet kontinenata, sa svim složenim problemima koje ta udaljenost
i individualistički temperament našega čovjeka donose. Traži se od svakoga
od nas velika mjera patriotizma i predanost autentičnim idealima borbe
koju vodimo. Želim kazati, osjećaj dužnosti, svijesno prihvaćanje
službe svojemu narodu, u kojoj svaki od nas mora dati svoj, makar i najmanji,
obol.
Povezanost s narodom u domovini, korijenjem stabla kojemu i
mi, iseljeni Hrvati i politička emigracija, pripadamo, shvaćamo kao
jedan od najvažnijih zadataka u djelovanju HNV-a. Moramo se hraniti sokovima
toga korijenja, da bi se oslobodili od lokalnoga emigrantskoga hrvatstva kao našega
jedinoga nacionalnoga izživljavanja da bismo se mogli djelatno boriti za
oslobođenje Hrvatske, njezin razvitak i napredak. Primati i davati
istodobno to je odnos iseljene i domovinske Hrvatske. Jedni trebamo druge, jer
smo jedni i drugi grana istoga tisućljetnoga debla.
Oslobođenje Hrvatske, osiguranje nacionalne i osobne
slobode u suverenoj hrvatskoj državi, zadatak je kome služi cjelokupna
djelatnost HNV-a, ona vanjskopolitička, organizacijska, promičbena i
politička - u najširem značenju toga pojma. HNV nastoji uspostavititi
što tjesnije dodire s domovinom i traži od nje sugestije kako bi što uspješnije
usmjerilo svoju djelatnost. Istodobno naš je veliki zadatak podržavati i buditi
duh borbe i odpora koji vrije u domovini ispod prividne korice zatišja i
doprinijeti rušenju narodne tamnice Jugoslavije. HNV pokazalo je u tom smjeru
veliku aktivnost svojim vanjskopolitičkim nastupima i promičbom,
općenito među ostalim i propagandom protiv jugoturizma i kupovanja
jugoslavenskih proizvoda u svijetu, napose improviziranoga automobila
"Yugo" u Sjevernoj Americi.
Uz ovo djelovanje povezuju se i razna posebna izdanja HNV-a:
članci dra Mate Meštrovića, napisani u razdoblju od 1980.-1986.,
objavljeni u knjižici U borbi za Hrvatsku, zatim Temeljna načela prihvaćena
na VI. saboru u Londonu 1986., objavljena u knjižici Na putu hrvatske
državnosti, u kojoj iznosimo stanovište HNV-a prema emigraciji, uspostavi
Nezavisne Države Hrvatske, Bleiburgu, hrvatskim komunistima i Srbima u
Hrvatskoj, prema tzv. "muslimanskoj naciji", prema velesilama i
hrvatskoj državi, za koju se borimo promičući politiku vlastitih
narodnih interesa.
Hrvatsko narodno vijeće bilo je prvo koje je reagiralo
na pojavu MEMORANDUMA SRPSKE AKADEMIJE NAUKA I UMETNOSTI.
Početkom 1987. dostavio mi je dr. Mate Meštrović
tekst nacrta MEMORANDUMA, objavljenoga u rujnu 1986. u Beogradu.
S velikim interesom i poteškoćama pročitao sam
opširni tekst pisan ćirilicom, koju sam već skoro bio zaboravio.
Vrijeme kad smo je učili u jugoškolama već je davno bilo prošlo u
nepovrat.
Uvjerio sam se odmah, da moramo temeljito odgovoriti na teze
MEMORANDUMA. Bio sam svijestan, da će tekst našega odgovora, koji sam
napisao, naići, vjerojatno, na veliki odjek u emigraciji i Domovini i da
ga, prije objave, moram dati na pregled i mišljenje ne samo dru.
Meštroviću, nego i nekim sabornicima (dru.
Milanu Blažekoviću, dr. Ivi Korsky, prof. Vinku Nikoliću, dru.
Vjekoslavu Vrančiću i mojem bratu Božidaru.)
Dostavili su mi pismeno svoja mišljenja i prijedloge. Svi su
pozitivno ocijenili moj tekst, a neki su predložili, da se pokuša pridobiti i
HSS i HOP da ga podpišu, nu da se ne gubi vremena s tim nastojanjem, nego da
HNV što prije objavi tekst s podpisima predsjednika IO dr. Mate Meštrovića
i mene, kao predsjednika Sabora HNV-a.
Prof. Nikolić je predložio, da se tekst oslovi HRVATSKO
STANOVIŠTE O MEMORANDUMU SRPSKE AKADEMIJE NAUKA I UMETNOSTI.
U nastavku donosim pretisak obajavljene knjižnice
STANOVIŠTA. Ova publikacija HNV-a naišla je na očekivani interes u
emigraciji i Domovini. Bila je izložena na Međunarodnoj izložbi knjiga u
Frankfurtu, objavljena u Hrvatskoj reviji, u
glasilu Studia Croatica, u španjolskom prijevodu,
u Kroatische Berichte, na njemačkom, a dr. Meštrović je objavio
STANOVIŠTE na engleskom.