V. SABOR HNV-A, LONDON 1984.

 

Na zasjedanju V. Sabora bio sam izabran za predsjednika Prizivnog vijeća HNV-a. Članak IX. Ustava HNV-a određuje, da su od sudbenosti Časnoga suda izuzeti predsjednik Sabora i predsjednik Časnoga suda kojima, u dokazanim prekršajima, sudi stalno Prizivno vijeće, kao politički sud. Protiv odluke ovoga suda može osuđeni uložiti Utok samo plenumu Sabora HNV-a.

 

Prvi slučaj koji sam morao rješavati, kao predsjednik PV bila je tužba Hrvatske republikanske stranke, jedne od osnivača HNV-a, protiv prof. Mirka Vidověća, predsjedněka Sabora HNV-a, jer da je teško povrějedio dužností koje mu nameće njegov položaj predsjednika Sabora napadajima, u svojoj knjizi "Bumerang" i u tjedniku "Danica", koji politički kompromitiraju HRS. Zato vodstvo stranke traži, da PV kazni prof. Vidovića odstranjenjem s dužnosti predsjednika Sabora HNV-a.

 

Prizivno vijeće riješilo je tužbu osudom kojom se nalaže prof. Vidoviću, da povuče svoje tvrdnje u VJESNIKU HNV-a.

 

Ovo rješenje nije zadovoljilo tužitelja, niti tuženoga.

 

VI. SABOR HNV-a, London 1986.

 

Izborom za predsjednika Sabora HNV-a na VI. Saboru, održanom od 22. do 24. veljače 1986, također u Londonu, bio sam razriješen nelagodne i politički ograničene dužnosti predsjednika Prizěvnoga vijeća.

 

Kao predsjednik Sabora, po Ustavu "vrhovnog organa HNV-a", morao sam pismeno i usmeno komunicírati sa sabornicima i Uanstvom, organiziranom u Mjesnim odborima HNV-a u Sjevernoj i Južnoj Ameríci, Europi, Australiji.

 

Napose, organizirati, sazivati i predsjedati zasjedanjima redovitih i izvanredníh Sabora HNV-a.

 

Doseg ovoga izbora bio je važan, jer je uspostavio konstruktivne odnose i potrebnu suradnju, koja je bila prekinuta, između predsjednika Sabora i predsjednika Izvršnog odbora (IO), što se je odmah pozitivno odrazilo u djelovanju HNV-a.

 

 

PRED IZBORIMA ZA VII. SABOR HNV-a

 

Na sastanku Područnoga saveza Mjesnih odbora Buenos Airesa, održanu 27. studenoga 1987., govorio sam o značenju predstojećih izbora i o ulozi HNV-a u osloboditeljskoj borbi hrvatskoga naroda:

 

Naši izbori - koji su se ponavljali svake dvije godine, a ovo su već izbori za VII. sabor - pobudjuju u nama, a vjerujem, i u dijelu hrvatske javnosti u dijaspori i domovini, uvijek nova razmišljanja povezana s temeljnim zasadama HNV-a, njegovim dostignućima i zadatcima koje postavlja na nas vrijeme u kojemu nam je živjeti i djelovati.

 

Hrvatsko Narodno Vijeće obilježeno je bezkompromisnošću s obzirom na cilj kojeg si je postavilo i fleksibilnošću s obzirom na putove ostvarenja toga cilja. Po našem Ustavu, "svrha i temeljni zadatak HNV-a je pomagati hrvatski narod u njegovu zahtjevu i nastojanju, da ostvari svoju slobodnu i samostalnu Državu Hrvatsku svim prikladnim sredstvima i načinima borbe", dakle programirati strategiju našega djelovanja prema danim prilikama i okolnostima.

 

Ovaj fleksibilni i dinamični odnos između utvrđenoga cilja i borbe za njegovo ostvarenje predstavlja jednu od osnovnili značajki HNV-a koje si je postavilo zadatak, kao opće hrvatsko izvanstranačko tijelo, da razbije obruč političkoga dogmatizma i nasbjedjenih promašaja, koji nas stežu i koče da djelotvorno pomognemo hrvatskomu narodu u njegovoj borbi da živi slobodan i suveren u zemlji koju nastava već više od trinaest stoljeća.

 

Ovom zadatku moraju doprinijeti naši izbori kao stalni korektiv i usmjerenje našega djelovanja prema konkretnim potrebama borbe koju uvjetuju značajke vremena kojega smo suvremenici i sudionici.

 

Ocjena ovili faktora neobično je važna pri izboru 30 sabornika koji će, nakon što se konstituiraju na VII. Saboru, preuzeti vodstvo HNV-a kroz slijedeće dvije godine. O izboru tih sabornika i o podršci koju će im dati široki krug naših djelatnika, ovisit će u velikoj mjeri dinamika i uspjesi djelovanja HNV-a u predstojećem saborskom razdoblju.

 

U kojim okolnostima se odvijaju ovi sedmi izbori HNV-a i u kojem smjeru mora biti usmjereno naše djelovanje u ovom vremenskom razdoblju?

 

VI. sabor naglasio je u završnoj rečenici svoje "Poruke hrvatskom narodu "sudbonosni trenutak" kao obilježje koje nas posebno mora potaknuti, da se djelatno uključimo u borbu za ostvarenje našega vrhovnoga narodnoga cilja. Ako smo prije dvije godine mogli govoriti o nadolazećem "sudbonosnom trenutku naše duge povijesti", onda možemo danas, bez pretjerivanja, kazati, da smo svjedoci jednoga sve naglašenijega prijelomnoga razdoblja, koje postavlja na sve nas, a osobito na buduće sabornike, posebne odgovornosti.

 

Svjedoci smo stanovitih znakova političkih, gospodarskih i društvenih promjena u svijetu, u Rusiji i Kini te u odnosima atomskih velesila. Ne uzimajući olako i s pretjeranim optimizmom ove pojave, ne možemo a da se ne zamislimo nad izjavama koje, unatoč nesumnjive propagandističke tendencije, odaju ipak korijenje novih ideja i promjena. Tako na pr., u svom programu "Perestrojka" Gorbačov ističe, da "atomski rat ne može biti sredstvo za postignuće političkih ciljeva", jer "u globalnom nuklearnom sukobu ne bi bilo ni pobjednika ni pobijedjenih." On sugerira dijalog kao "najpotrebnije od svega" i ističe da je "jedini pouzdani temelj sigurnosti priznanje interesa svih naroda i zemalja i njihove jednakosti u međunarodnim pitanjima" (La Nación, Buenos Aires, 2.-5. studenoga 1987.).

 

U ovom traženju jednoga novoga društvenoga poretka i međunarodnih odnosa u skladu s realnostima našega vremena, obilježenim znanstvenom i tehnološkom revolucijom, informatikom, ekološkim problemima i opasnostima nuklearnoga uništenja, Jugoslavija odskače svojom inercijom prema svakom pokušaju reforme i tone sve dublje u reakcionarnu kompleksu velikosrpskoga hegemonizma, koji je definitivno udaljio od ideje jugoslavenske države i posljednje `jugoslavenske mohikance". I dok Castro na Kubi oslobađa 200 političkih kažnjenika ovoga mjeseca, a Ortega ovih dana u Nikaragvi 1000, dotle srpski vlastodršci u Hrvatskoj još uvijek bahato mašu nad hrvatskim glavama svojim 133. paragrafom, a na Kosovo šalju kaznenu ekspediciju, ne shvaćajući, da je njihovo vrijeme otišlo zauvijek u nepovrat.

 

Način na koji HNV predstavlja u svijetu hrvatske narodne težnje nalazi opravdanje u razvoju najnovijih međunarodnih odnosa. V. i VI. sabor prihvatio je teze predsjednika IO dra Mate Meštrovića o politici vlastitih hrvatskih narodnih interesa, nasuprot politici koja je oslobođenje Hrvatske povezivala prvenstveno s pridobivanjem simpatija Sjeverne Amerike i promjenom njezina stava prema Jugoslaviji i Sovjetskoj prevlasti u Istočnoj Europi. Nasuprot ovoj politici jednoga novoga hrvatskoga "antemurale" - predzida - HNV je zauzelo stav hrvatske politike neutralnosti i jačanja hrvatskih narodnih snaga, vodenih zahtjevom samoodređenja za uspostavu samostalne, demokratske, pluralističke, neutralne i socijalno pravedne Države Hrvatske.

 

S tim programom predsjednik IO nastupio je nedugo iza zaključenja VI. sabora, ožujka 1986. u Bonnu, gdje gaje primio voda vladavine većine u zapadnonjemačkomu Bundestagu dr. Alfred Dregger, a dan kasnije dopredsjednik Europskoga Parlamenta dr. Egon Klepsch i dr. Otto von Habsburg u Strassburgu. Ova izvanblokovska politika HNV-a, s prirodnim traženjem oslonca na Europsku zajednicu, nailazi na postepeno razumijevanje i odaziv u europslcim političkim krugovima, štampi i televiziji. Informacijski ured HNV-a u Bonnu i ovogodišnji nastup dra Meštrovića u Europskomu Parlamentu, otvaraju vrata hrvatskoj borbi za državnu samostalnost u srcu Europe. HNV postaje član Paneuropske Unije i zajednice Alpe-Jadran, kao predstavnik Hrvata u svijetu. Niz informativnih aktivnosti, letaka, publikacija, Informativni uredi HNV-a, nastupi na simpozijima, osobni kontakti naših vodstvenih djelatnika, nadopunjuju ovo vanjsko-političko djelovanje u Europi, Sjevernoj i Južnoj Americi, Kanadi i Australiji.

 

Politika hrvatskih narodnih interesa manifestira se na vanjsko-političkom planu politikom neutralnosti, a ta se prirodno temelji na potrebi izgrađivanja organiziranih hrvatskih narodnih snaga. Zahtijevati priznanje vlastite nezavisnosti može s uspjehom samo onaj narod, koji predstavlja neku snagu i jasno manifestira svoju volju samoodređenja. Zato je od samoga osnutka HNV bilo zamišlljeno kao "izvanstranačko političko tijelo", tj. kao organizirano povezivanje svih hrvatskih političkih snaga u borbi za obnovu hrvatske države. HNV je bilo osnovano po velikom broju hrvatskih političkih skupina i društava, ali do danas još nije ostvarena organizirana suradnja svih hrvatskih državotvornih političkih snaga. Nema sumnje, da bi jedinstveni nastup hrvatske diaspore znatno doprinio borbi hrvatskoga naroda za državnu samostalnost i rad u smjeru toga hrvatskoga okupljanja, što predstavlja stalan poziv koji je na sebe preuzela HNV.

 

No, tako dugo, dok ne dođemo do organizirane suradnje svih hrvatskih političkih snaga izvan domovine, postavlja se na nas, članove HNV-a još veća odgovornost, da organizacijski i djelotvorno ojačamo naše Mjesne odbore i naša vodstvena tijela do te mjere, da bi mogli, makar brojčano manji, postići ono, ili možda još i više, što bi postigli kao brojčano veća skupina. Da budemo, doista elitna i djelotvorna snaga hrvatske dijaspore, osposobljena da preuzme predstavništvo hrvatskoga naroda u domovini, da bi mu mogli doista pomoći - kako nas upućuje naš Ustav u njegovoj borbi za uspostavu samostalne države.

 

U tom smjeru otvara nam se veliko polje rada, napose ako uzmemo u obzir sve poteškoće s kojima se sukobljujemo kao organizacija koja djeluje na pet kontinenata, sa svim složenim problemima koje ta udaljenost i individualistički temperament našega čovjeka donose. Traži se od svakoga od nas velika mjera patriotizma i predanost autentičnim idealima borbe koju vodimo. Želim kazati, osjećaj dužnosti, svijesno prihvaćanje službe svojemu narodu, u kojoj svaki od nas mora dati svoj, makar i najmanji, obol.

 

Povezanost s narodom u domovini, korijenjem stabla kojemu i mi, iseljeni Hrvati i politička emigracija, pripadamo, shvaćamo kao jedan od najvažnijih zadataka u djelovanju HNV-a. Moramo se hraniti sokovima toga korijenja, da bi se oslobodili od lokalnoga emigrantskoga hrvatstva kao našega jedinoga nacionalnoga izživljavanja da bismo se mogli djelatno boriti za oslobođenje Hrvatske, njezin razvitak i napredak. Primati i davati istodobno to je odnos iseljene i domovinske Hrvatske. Jedni trebamo druge, jer smo jedni i drugi grana istoga tisućljetnoga debla.

 

Oslobođenje Hrvatske, osiguranje nacionalne i osobne slobode u suverenoj hrvatskoj državi, zadatak je kome služi cjelokupna djelatnost HNV-a, ona vanjskopolitička, organizacijska, promičbena i politička - u najširem značenju toga pojma. HNV nastoji uspostavititi što tjesnije dodire s domovinom i traži od nje sugestije kako bi što uspješnije usmjerilo svoju djelatnost. Istodobno naš je veliki zadatak podržavati i buditi duh borbe i odpora koji vrije u domovini ispod prividne korice zatišja i doprinijeti rušenju narodne tamnice Jugoslavije. HNV pokazalo je u tom smjeru veliku aktivnost svojim vanjskopolitičkim nastupima i promičbom, općenito među ostalim i propagandom protiv jugoturizma i kupovanja jugoslavenskih proizvoda u svijetu, napose improviziranoga automobila "Yugo" u Sjevernoj Americi.

 

Uz ovo djelovanje povezuju se i razna posebna izdanja HNV-a: članci dra Mate Meštrovića, napisani u razdoblju od 1980.-1986., objavljeni u knjižici U borbi za Hrvatsku, zatim Temeljna načela prihvaćena na VI. saboru u Londonu 1986., objavljena u knjižici Na putu hrvatske državnosti, u kojoj iznosimo stanovište HNV-a prema emigraciji, uspostavi Nezavisne Države Hrvatske, Bleiburgu, hrvatskim komunistima i Srbima u Hrvatskoj, prema tzv. "muslimanskoj naciji", prema velesilama i hrvatskoj državi, za koju se borimo promičući politiku vlastitih narodnih interesa.

 

Hrvatsko narodno vijeće bilo je prvo koje je reagiralo na pojavu MEMORANDUMA SRPSKE AKADEMIJE NAUKA I UMETNOSTI.

 

Početkom 1987. dostavio mi je dr. Mate Meštrović tekst nacrta MEMORANDUMA, objavljenoga u rujnu 1986. u Beogradu.

 

S velikim interesom i poteškoćama pročitao sam opširni tekst pisan ćirilicom, koju sam već skoro bio zaboravio. Vrijeme kad smo je učili u jugoškolama već je davno bilo prošlo u nepovrat.

 

Uvjerio sam se odmah, da moramo temeljito odgovoriti na teze MEMORANDUMA. Bio sam svijestan, da će tekst našega odgovora, koji sam napisao, naići, vjerojatno, na veliki odjek u emigraciji i Domovini i da ga, prije objave, moram dati na pregled i mišljenje ne samo dru. Meštroviću, nego i nekim sabornicima (dru. Milanu Blažekoviću, dr. Ivi Korsky, prof. Vinku Nikoliću, dru. Vjekoslavu Vrančiću i mojem bratu Božidaru.)

 

Dostavili su mi pismeno svoja mišljenja i prijedloge. Svi su pozitivno ocijenili moj tekst, a neki su predložili, da se pokuša pridobiti i HSS i HOP da ga podpišu, nu da se ne gubi vremena s tim nastojanjem, nego da HNV što prije objavi tekst s podpisima predsjednika IO dr. Mate Meštrovića i mene, kao predsjednika Sabora HNV-a.

 

Prof. Nikolić je predložio, da se tekst oslovi HRVATSKO STANOVIŠTE O MEMORANDUMU SRPSKE AKADEMIJE NAUKA I UMETNOSTI.

 

U nastavku donosim pretisak obajavljene knjižnice STANOVIŠTA. Ova publikacija HNV-a naišla je na očekivani interes u emigraciji i Domovini. Bila je izložena na Međunarodnoj izložbi knjiga u Frankfurtu, objavljena u Hrvatskoj reviji, u glasilu Studia Croatica, u španjolskom prijevodu, u Kroatische Berichte, na njemačkom, a dr. Meštrović je objavio STANOVIŠTE na engleskom.