HNV NA POVIJESNOJ PREKTRETNICI

Nakon znakovitih dostignuća u razdoblju VII. i VIII. sabora i samo korak pred ostvarenjem temeljnoga cilja svojega postojanja i djelovanja, uspostave neovisne, suverene Hrvatske Države, Hrvatsko narodno vijeće ušlo je, neočekivano, u razdoblje krize i dekadencije izazvane neodgovornim izjavama predsjednika IO, kojim je prekršio Zaključke VIII. sabora o neopredijeljenosti HNV-a u višestranačkim travanjskim izborima u domovini i obećanoj "podpori svim hrvatskim demokratskim strankama, čak i Savezu komunista Hrvatske – Stranci demokratskih promjena, ako odlučno počne zastupati ideje demokracije i nacionalnih interesa hrvatskoga naroda".

Savezno s izjavama dra. Mate Meštrovića, uputio sam sabornicima slijedeće kružno pismo:

Predpostavljam, da očekujete od mene, kao predsjednika Sabora, moje mišljenje o intervjuu dra. Mate Meštrovića, objavljena u zagrebačkom Vjesniku 1. IV. o. g. Pokušat ću izvršiti analizu dijela intervjua, koji se odnosi na dvije skupine demokratskih stranaka u Hrvatskoj i formulirati svoje poglede.

Smatram, da su javno opredjeljenje dra. Meštrovića za Koaliciju narodnoga sporazuma i vrlo oštra osuda Hrvatske demokratske zajednice u očitoj protinbi sa stavom HNV-a, potvrdjenu jednoglasno na VIII. saboru, objavljenu u našoj Izjavi od 16. ožujka – Izjavi, koju je podpisao i sam dr. Meštrović kao predsjednik Izvršnog odbora.

Ograda, da je to njegovo osobno stanovište, ne umanuje njegovu odgovornost, jer vodeća osoba HNV-a ne može imati – bar ne prema javnosti – dva mišljenja: privatno, osobno i službeno. Ako se njegovo osobno mišljenje u tako važnom predmetu kao što je odnos prema hrvatskim opozicijskim strankama, neposredno pred izbore koji moraju odlučiti o budućnosti Hrvatske, razlikuje od mišljenja većine sabornika, onda je njegova dužnost prihvatiti mišljenje i odluku saborske većine i zastupati je u svojim javnim nastupima i izjavama. Nema sumnje, da dr. Meštrović ima puno pravo na svoje osobno mišljenje, koje se može razlikovati od mišljenja sabornika, ali kao član Sabora i predsjednik IO-a mora poštivati zaključke većine i zastupati ih u političkim nastupima. Zato nema sumnje, da dr. Meštrović nije smio izraziti svoje osobno mišljenje, ako je to njegovo mišljenje u protinbi s mišljenjem i zauzetim stanovištem Sabora HNV-a.

No ne radi se samo o jednom prijestupu formalne naravi: to jest da izabrani predsjednik Izvršnog odbora ne može zastupati mišljenje koje se kosi s mišljenjem tijela koje ga je izabralo, uz ogradu da se radi o njegovom osobnom mišljenju. Njegovo opredjeljenje za jednu političku skupinu i osuda druge, predstavlja, prije svega, veliki politički promašaj, štetan iz više razloga: 1. – povećava polarizaciju opozicijskih snaga, što pomaže Savezu komunista da učvrste svoje pozicije. Zato je taj stav dra. Meštrovića, prema dobivenim vijestima, loše primljen ne samo u iseljeništvu, nego i u Domovini. Doprinijeti smanjenju te polarizacije, bilo je upravo motiv odluke Sabora, da ne favoriziramo niti jednu od opozicijskih stranaka. 2. Zauzeto opredjeljenje dra. Meštrovića umanjuje postignuti prestiž HNV-a kao izvanstranačkoga tijela, koje se sada, izjavom samoga predsjednika IO-a, snizuje u područje unutrašnjo-političkih antagonizama, mjesto da ostane, napose u ovim presudnim trenutcima, inicijator općenacionalnoga stremljenja i povezivanja. 3. Opredjeljenje za odredjene hrvatske političke strukture u Domovini stavlja u pitanje koheziju samoga HNV-a, čije članstvo pripada raznim političkim strujanjima, povezanima medjusobno prihvaćanjem zajedničkoga temeljnoga programa hrvatske državne nezavisnosti i demokratskoga pluralizma.

Svi osjećamo težinu političkoga promašaja učinjenog odstupanjem od stanovišta koje je usvojio Sabor HNV-a u Stuttgartu. Promašaj koji se već negativno manifestira u Domovini i iseljeništvu, posebno medju našim članstvom, s vidljivim simptomima podvojenosti i cijepanja.

Sve ovo upućuje na potrebu žurnog, ozbiljnog i razboritoga pristupa nastaloj krizi. Moje je uvjerenje, da moramo promatrati ovaj incident sa što više mogućom hladnokrvnošću i, prije svega, spriječiti osipanje našega članstva.

Kao sabornici imamo puno pravo interpeliranja našega predsjednika Izvršnog odbora i to moramo učiniti u konstruktivnom dijalogu. Nedostatak toga dijaloga možda je jedan od razloga nastale situacije. Ne smijemo se prepustiti osjećajima sumnjičenja o temeljnom nacionalnom stavu dra. Meštrovića. Moramo dopustiti mogućnost, da svaki čovjek može pogriješiti u svom političkom djelovanju, bez da dovede u pitanje načelni stav i temeljnu orijentaciju koju zastupa.

Vjerujem da će dr. Meštrović, odgojen u jednom demokratskom društvu, osjetiti takodjer potrebu da preispita svoje političko djelovanje, koje se u zadnje vrijeme odvija sve više u osobnoj izolaciji, bez potrebnoga kontakta i izmjene misli s ekipom suradnika.

Zaključujući ova razmatranja, smatram da sabornici VIII. sabora moraju objaviti jednu javnu ogradu od "osobnoga stava" dra. Meštrovića, izraženoga u spomenutom intervjuu, jer bi se izostanak takove Izjave mogao protumačiti kao prešutno prihvaćanje osobnoga stava predsjednika Izvršnog odbora. No smatram, da ta Izjava mora biti umjerena i ostaviti otvorena vrata presvodjenju nastaloga nepovjerenja i krize. Moramo učiniti sve moguće, da sačuvamo jedinstvo i ugled Hrvatskoga Narodnoga Vijeća pred hrvatskim narodom u Domovini i iseljeništvu i pred inozemnim političkim činbenicima, kako bismo mogli izvršiti zadatak koji smo preuzeli.

Dostavljam Vam u prilogu nacrt naše IZJAVE i mourn Vas, da mi najkraćim putem (faksom telefonom) javite Vaš pristanak, Vašu verziju.

Ovaj dopis upućen je isključivo Vama, kao sabornicima, i nije za objavu u sredstvima javnoga priopćavanja. Znanja radi, dostavljam ga i dru. Meštroviću, s popratnim pismom.

Molim Vas, da što kraćim putem dostavite kopiju ovoga dopisa Sabornicima Vašega sektora, koji nemaju FAX.

Uz hrvatski pozdrav

Dr. Radovan Latković

Buenos Aires, 7. travnja 1990.

Istodobno sam uputio sabornicima poziv, da se izjasne o tri moguća načina rješavanja krize u Hrvatskom narodnom vijeću: a/ na jednom Izvanrednom saboru, b/ na jednom sastanku užega kruga sabornika, c/ izravnom izmjenom mišljenja sabornika putem faksa. Većina se izrazila za točku a/. Tako je došlo do saziva IZVANREDNOGA SABORA, s odlukom, da se održi 25. do 27. kolovoza 1990. u Münchenu, s temeljnom temom zasjedanja: Djelovanje HNV-a u razdoblju obnovljene hrvatske državnosti.

PRIJEDLOG IZJAVE SABORNIKA HNV-A

Potaknuti reakcijom našega članstva i dijela Hrvata u iseljeništvu i domovini na intervju doktora Mate Meštrovića objavljenog u zagrebačkom VJESNIKU 1. 4. ove godine, podpisani sabornici Hrvatskoga Narodnoga Vijeća smatramo potrebnim dati slijedeću Izjavu:

Ogradjujemo se od izraženog opredjeljenja dra. Mate Meštrovića u spomenutom intervjuu za Koaliciju narodnoga sporazuma i od njegove osude političkoga djelovanja Hrvatske demokratske zajednice, jer je taj stav – po izjavi samog dra. Meštrovića njegov osobni stav – u protinbi jednoglasno prihvaćenom Izjavom VIII. sabora HNV-a od 16. ožujka ove godine.

Na spomenutom Saboru potvrdjeno je već ranije prihvaćeno stanovište HNV-a: ne vezati se ni uz koju političku stranku i dati jednaku podršku svim hrvatskim političkim strankama koje se u izbornom procesu Hrvatske bore za pravo narodnoga samoodredenja do odcjepljenja i izvornoga suvereniteta hrvatskoga naroda.

Prihvatili su prijedlog i podpisati:

Stjepan Asić,

Ragib Avdić,

Tomislav Bošnjak,

Ivo Butković,

Ivan Ćorić,

Ivona Dončević,

Malkica Dugeč,

Petar Hinić,

Nikola Jurišić,

Paul Katančić,

Ivo Kisić,

Mirko Kovačević,

Zdenka Kušan,

Vinko Kužina,

Radovan Latković,

Boris Maruna,

Veljko Mašina,

Vladislav Musa,

Franjo Pavičić,

Davorin Porić,

Kerim Reis,

Zdravko Sančević,

Janko Skrbin,

Marija Šešelja,

Ante Turica

17. travnja 1990.

Smatrao sam potrebnim, također, da SABOR HNV-a uputi čestitke predsjedniku Tudmanu na povijesnoj pobjedi HDZ-a i da ga, ujedno, obavijesti o sazivu IZVANREDNOGA SABORA u Münchenu i temeljnoj temi zasjedanja, prema priloženu dopisu (u nastavku).