IZJAVA DR. MATE MEŠTROVIĆA NA IZVANREDNOMU SABORU U MÜNCHENU

Val demokratizacije Istočne Europe, koji je zahvatio i Hrvatsku, dogodio se je tako brzo i neočekivano, da je iznenadio ne samo sve promatrače, nego i same sudionike tih promjena.

U ovim zbivanjima bilo je vrlo teško snaći se pa je tako sigurno, da sam u promjenama učinio odredjene promašaje koje sam uostalom uočio i sam i o kojima sam javno govorio, što su zabilježile novine i televizija u Hrvatskoj.

Možda je temeljna pogreška koju sam učinio bila u tome, što sam u svojim osobnim političkim uvjerenjima prije samih izbora u Hrvatskoj dao izjave koje su išle u prilog jednoj od stranaka u izborima, što je bilo u suprotnosti sa stajalištem VIII. sabora HNV-a o općenitoj podpori svim rodoljubnim i demokratskim strankama u izbornoj borbi bez opredjeljenja za ijednu od njih.

Dogadjaji u Hrvatskoj odvijali su se tako brzo, da je stalno šire savjetovanje bilo vrlo otežano, a posebno i stoga što nemamo već unaprijed predvidjeni sustav i način savjetovanja.

Neke od ocjena situacije sigurno bi bile drugačije i točnije, da je došlo do šireg savjetovanja kako s većim brojem sabornika, tako i s domovinskim čimbenicima. Možda je pitanje nedovoljnog savjetovanja i informiranja s ljudima iz domovine bilo čak i presudnije.

Iz nastale situacije je jasno da je u HNV-u, a posebno medju sabornicima i dužnosnicima potrebno odrediti jedan proces savjetovanja i dijaloga koji bi omogućio u budućnosti bolje donošenje odluka.

Hitnost i zamršenost političke situacije u Hrvatskoj je od mene i od Izvršnog odbora zahtijevala vrlo brze i složene, a taktički i strateški važne procjene i poteze, od kojih su neki bili protumačeni kao odstupanje od stajališta izraženih u Osnivačkoj Povelji i ustavu HNV-a. Želim ovdje istaknuti, da mi zaista nikada nije bila namjera stavljati pod upitnik osnovna načela HNV-a, a posebice u odnosu na pitanje potpune samostalnosti hrvatske države, što hrvatski narod u golemoj većini želi, te u odnosu na pitanje povjesnih, etničkih i prirodnih granica Hrvatske.

Ciljevi HNV-a sadržani u Osnivačkoj Povelji vrlo su jasni i od njih Izvršni odbor sa mnom na čelu ne odstupa. Ali moramo imati na umu, da je situacija u kojoj danas djelujemo koliko dinamična toliko i složena i teška te da iziskuje veliku dozu pragmatizma i prilagodljivosti u postizanju naših ciljeva, nekad i zaobilaznim putovima.

Radi toga nam je potrebno u buduće djelovati na osnovu šire suglasnosti kako ne bi dolazilo do spornih poteza od strane Izvršnog Odbora i mene kao predsjednika ili do krivog shvaćanja i tumačenja tih poteza sa strane članova i sabornika HNV-a.

Za daljnji uspjeh u radu HNV-a potrebno je čvršće medjusobno povezivanje i vige uskladjenog donošenja odluka. Nastup Sabora HNV-a u Zagrebu predstavlja početak jednog novog razdoblja u našem radu i u odnosu iseljeništva s domovinom Hrvatskom. Hrvatsko Narodno Vijeće je zamišljeno i izgradjeno u uvjetima koji su bili stvarnost prije dvadesetak godina koji su danas bitno izmijenjeni.

S uspostavom demokratske vlasti u Republici Hrvatskoj nastali su potpuno novi uvjeti i mogućnosti političkog djelovanja. Prema tome i HNV mora uskladiti svoje djelovanje da bi se uključilo u domovinske tokove. Preoblikovanje HNV-a bi se svakako moralo provesti u savjetovanju s domovinskim čimbenicima. Poziv HNV-u sa strane hrvatske vlade da nastupi u Zagrebu daje naslutiti, da je takav dijalog ne samo moguć nego i vjerojatan. U današnjim prilikama unutarnja povezanost i jedinstvo Sa-bora HNV-a je rodoljubna dužnost svih nas.

Munchen, 26. kolovoza 1990. Mate Meštrović v. r.

Slijedila je rasprava o temeljnoj temi zasjedanja Izvanrednog sabora: Hrvatsko Narodno vyeće u razdoblju obnovljene hrvatske državnosti.

Rasprava se vodila u okviru pitanja koje sam postavio u svojim Pogledima i Prijedlozima Izvanrednom Saboru: "Jesu li već ispunjeni svi uvjeti suvereniteta Hrvatske, koji bi opravdavali primjenu završne odredbe naše Osnivačke Povelje: 'Rad HNV-a prestaje uspostavom hrvatske Države u skladu s načelima ove Povelje. Možemo li današnju Republiku Hrvatsku smatrati 'uspostavom hrvatske Države', kako je zamišlja naš Ustav?". Prihvaćeno je stanovište, izraženo u Izjavi Izvanrednoga Sabora, da HNV treba nastaviti svojim radom, uključiti se u općehrvatsko stremljenje i "poduprijeti hrvatsku vladu u onome što je danas najbitnije, a to je daljnje učvršćivanje hrvatskoga suvereniteta, konsolidacija demokracije i osiguranje socijalne pravde, temelja za uspostavu i trajno očuvanje hrvatske državnosti, blagostanja i napretka hrvatskoga naroda".

Prema odredjenom Rasporedu, zasjedanje Izvanrednog sabora u Münchenu završili smo 27. kolovoza 1990.

Već slijedećega dana krenula je većina sabornika u Zagreb. Stigli smo 28. kolovoza, uzbudjeni dolaskom u glavni grad Hrvatske, nakon nekoliko desetljeća izbivanja izvan Domovine. Naše uzbudjenje bilo je pojačano osjećajem slobode, koju smo doživjeli odmah nakon slijetanja u zagrebačku Zračnu luku Pleso. Bili smo vrlo iznenadjeni u sali za iskrcavanje, kad hrvatski redarstvenici, obaviješteni o našem dolasku, nisu pregledavali naše kovčege, nego su ih sami nosili do izlaza, gdje su nas očekivali naši prijatelji i prometna sredstva, da nas prebace do Hotela Dubrovnik, gdje je bio odredjen naš smještaj i čekali nas predstavnici hrvatskog novinstva, radija i televizije, objavljujući izvještaje o našem dolasku i, do tada nepoznatom, djelovanju Hrvatskoga narodnoga vijeća.