Pouka New York Timesa
Vecernji list, Jadranka Juresko-Kero,
12.04.2007. http://www.vecernji-list.hr/
Marlise Simons, novinarka New York Timesa, napisala je pocetkom tjedna, zapadnjacki otvoreno, bez dlake na
jeziku, opsiran clanak o tome da su Srbi Medjunarodnom
sudu pravde u Haagu zatajili kljucne dokumente o svojoj ulozi u ratu u BiH. No,
u veljaci ove godine ICJ je proglasio da Srbija nije odgovorna za genocid u
Bosni i Hercegovini. Iako sve sto pise u clanku utjecajnog americkog dnevnog
lista svi vec znaju, a i onima najnaivnijima jasno je da "centri svjetske
moci" nisu zeljeli potpuno kazniti Srbiju proglasavajuci je genocidnom,
Marlise Simons zavrtjela je pricu iz koje se moze puno toga iscitati i pokazati
se da postoje teme koje nikad ne trebaju biti zatvorene.
Neki vjeruju da je NYT zapravo zelio poslati
politicku poruku o korumpiranosti, neznanju i politickim igrama
velikih koje su se dogadjale u Haagu uoci odluke
o srpskoj genocidnosti te pripremiti
citatelje na slicne tekstove o Haagu koji slijede.
Anketirajuci suce, profesore, nevladine aktiviste, New York Times je americkim
i citateljima sirom svijeta predstavio
s jedne strane srpsku lukavstinu i diplomatsku umjesnost
u kojoj su se Srbi pokazali ekspertima,
a s druge strane onu mracnu, zaplotnjacku,
iskljucivu i destruktivnu politiku punu lazi koju
su vodili tijekom agresije na Hrvatsku i
BiH i koju
primjenjuju u svim poslijeratnim pregovorima i susretima.
New York Times kaze jednom clanu odvjetnicke
ekipe Srbije pred Medjunarodnim sudom pravde da
"nisu rekli svu istinu", a on odgovara "da je to normalno jer svaka zemlja
cini sve sto je moguce da
se zastiti". Na primjedbu
da ce
istina ipak jednog dana isplivati,
Srbi ironicno kazu da je to "buducnost", a sada je "vazno zastititi drzavu". Kad
bismo se povodili za trenutacnim emocijama, trebali bismo reci: bravo, Srbi, vi ipak branite
svoje, svaka vam cast! Istina,
recept im je krvav i pakao Srebrenice
ne moze se zaboraviti nikakvim sudskim dekretom, ali cijela prica
potice na pitanja koja mi Hrvati trebamo konacno rascistiti ili barem ne
potiskivati kao da ce nestati.
Srbija
je uspjela nagovoriti Carlu del Ponte da na neke kljucne dokazne
dokumente stavi oznaku "interesi nacionalne sigurnosti". Na sto smo je mi uspjeli
nagovoriti? Ti su dokumenti
bili nedostupni javnosti. Beograd je jasno definirao svoj cilj; sacuvati
cjelovite vojne arhive od Medjunarodnog
suda pravde i sprijeciti to da BiH pobijedi
Srbiju u tuzbi za genocid. Isti
taj svijet koji nije sprijecio
pokolj u Srebrenici angazirao se da sacuva Srbiju od optuzaba
da su Srbi genocidan narod te ju je zastitio i od isplate
milijuna dolara koje je duzna BiH
kao odstetu. Uzet ce joj Kosovo i vjeruje da je to dovoljna kazna. A dogovorili su se da Srbi lutaju svijetom i navodno lobiraju za ocuvanje Kosova
iako je jasno da ne mogu zadrzati
ono sto zapravo
vec godinama nemaju.
Clanak
u New York Timesu pomaze i Hrvatskoj jer uoci
sudjenja hrvatskim generalima potvrdjuje da su moguce razlicite svjetske igre i da ce se tuziteljstvo njima koristiti uz srpsku
pomoc te da nije dobro sto su svi
sluzbeni transkripti predani Haagu. Bilo bi vrijeme
da i Hrvatska kaze: svaka zemlja cini
sve sto je moguce kako bi
zastitila sebe.