Carla Del Ponte nagodila se s Beogradom

Jutarnji list, Orlanda Obad, 14.04.2007. http://www.jutarnji.hr/

Sir Geoffrey Nice, glavni Milosevicev tuzitelj, optuzuje svoju bivsu suradnicu

ZAGREB - Glavni tuzitelj u sudjenju Slobodanu Milosevicu pred Medjunarodnim kaznenim sudom za bivsu Jugoslaviju (ICTY), sir Geoffrey Nice, poslao je redakciji Jutarnjeg lista reakciju na clanke o tome kako je u postupku pred Medjunarodnim sudom pravde (ICJ) u Den Haagu Srbija zatajila neke od kljucnih dokaza svoje uloge u ratu u BiH 1992. - 95., ucinivsi nedostupnim dio transkripata sa sjednica Vrhovnog vijeca obrane, uz odobrenje ICTY-a.

U pismu Nice optuzuje glavnu haasku tuziteljicu Carlu Del Ponte da je s Beogradom napravila nagodbu koja nije imala “nikakvu pravnu osnovu” i koja je posluzila Beogradu “da prikrije dokaze o umijesanosti Jugoslavije u ratove u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od ICJ-a, ali i od vlastite javnosti”. Nice naglasava da ni on ni njegov tim nisu “bili dio tog ‘odobrenja’”, kako se iz nekih napisa, kojima je povod ovotjedni clanak New York Timesa, moglo zakljuciti, te da “odluka o odobrenju za zastitne mjere” za veliki broj stranica iz dokumenata Vrhovnog vijeca obrane SR Jugoslavije “potjece osobno od gospodje Carle Del Ponte”.

Podsjetimo, u clanku New York Timesa je pisalo kako je u proljece 2003., za vrijeme sudjenja Milosevicu, u ICTY stigla posiljka dokumenata koja je sadrzavala transkripte ratnih sastanaka jugoslavenskih politickih i vojnih celnika i obecavala najbolji uvid o ulozi Srbije u ratu u BiH. No postojala je, pise NYT, “kvaka”: Srbija je pribavila odobrenje ICTY-ja da dijelovi toga arhiva ostanu nedostupni javnosti. Pozivajuci se na “interes nacionalne sigurnosti”, pravni zastupnici Srbije zacrnili su mnoge osjetljive - oni koji su ih vidjeli kazu inkriminirajuce - stranice. Suci i zastupnici optuzbe i obrane pred ICTY-em mogli su vidjeti taj cenzurirani materijal, no on nije bio dostupan medju javnim dokumentima tribunala. U kasnijem postupku zbog tuzbe za genocid, Medjunarodni sud pravde nije od Srbije subpoenom zatrazio uvid u cjelovite dokumente.

Nice pise da je Carla Del Ponte “u pismu tadasnjem jugoslavenskom ministru vanjskih poslova Goranu Svilanovicu u svibnju 2003. dala suglasnost za zastitne mjere “razumnog” dijela iz kolekcije dokumenata VSO-a, a da prethodno nitko iz Tuziteljstva nije pregledao te dokumente”. “Toj sam se njezinoj namjeri suprotstavio i putem pisma je upozorio da ne radi nikakve ustupke Srbiji”, pise Nice, koji zakljucuje da je nagodbom s Del Ponte Beograd ojacao svoju poziciju u pravnoj proceduri koja je bila pred njima. Kako je za Jutarnji list ustvrdio pravni zastupnik BiH u postupku pred Medjunarodnim sudom pravde Sakib Softic, sadrzaj spornih dokumenata mogao je utjecati na ishod tuzbe BiH, ali i tuzbe Republike Hrvatske pred istim sudom.

Kako je rekao Softic, transkripti razgovora sa sjednica Vrhovnog savjeta obrane sadrzavaju detalje ratnih sastanaka jugoslavenskih politickih i vojnih celnika, a vazni se dokumenti odnose i na tzv. 30. kadrovski centar Generalstaba Vojske Jugoslavije, koji je bio zaduzen za Republiku Srpsku, ali i na 40. kadrovski centar, koji je bio zaduzen za tzv. Republiku Srpsku Krajinu. Dokumenti navodno govore i o unapredjenjima, prekomandama, mirovinama i placama oficira u Hrvatskoj i BiH koje su isle preko Vojske Jugoslavije. Iz haaskog Tuziteljstva danas su porucili da ne namjeravaju reagirati dok ne procitaju cjelokupni tekst Niceova pisma. Reakcija Tuziteljstva ocekuje se pocetkom sljedeceg tjedna.

Niceovo pismo Jutarnjem listu

”Od Del Ponte sam trazio da ne radi ustupke Srbiji”

U vasem listu od 12. travnja 2007., u clanku “Sanader: I Hrvatsku zanima zasto dokumenti nisu dosli do ICJ-a”, pise: “New York Times u ponedjeljak je objavio da je u postupku pred Medjunarodnim sudom pravde (ICJ) u Den Haagu Srbija zatajila neke od kljucnih dokaza svoje uloge u ratu u BiH od 1992. do 1995., ucinivsi tom najvisem sudu UN-a nedostupnim dio transkripata sa sjednica Vrhovnog vijeca obrane, uz odobrenje Tuziteljstva Medjunarodnog kaznenog suda za bivsu Jugoslaviju (ICTY)”.

Od 2002. do 2006. bio sam zaduzen za sudjenje Slobodanu Milosevicu i dokumenti koji se ovdje navode bili su upotrijebljeni kao dokaz protiv Slobodana Milosevica. Ovim putem zelim naglasiti da ni moj tim ni ja nismo bili dio tog “odobrenja”, kako citat gore moze eventualno sugerirati. Odluka o odobrenju za zastitne mjere (materijal zatvoren za javnost) za veliki broj stranica iz dokumenata Vrhovnog vijeca obrane (VSO-a) SR Jugoslavije potjecu osobno od gospodje Carle Del Ponte. Ona je u pismu tadasnjem jugoslavenskom ministru vanjskih poslova Goranu Svilanovicu, u svibnju 2003., dala suglasnost za zastitne mjere “razumnog” dijela iz kolekcije dokumenata VSO-a, a da nitko iz Tuziteljstva prethodno nije pregledao te dokumente.

Njezinoj namjeri sam se suprotstavio i putem pisma je upozorio da ne radi nikakve ustupke Srbiji. Naime, taj sam isti mjesec inicirao pravni postupak, prema kojemu Tuziteljstvo preko sudskog vijeca moze traziti da se ti dokumenti dobiju od Beograda, kako to vec propisuju Statut i Pravila MKSJ-a. Moja namjera je bila dobiti dokumente i upotrijebiti ih na otvorenim sjednicama sudjenja. Stoga nije slucajno da je upravo u to vrijeme Beograd preko gospodje Del Ponte pokusao postici “deal” i time pokusao ojacati svoju poziciju u pravnoj proceduri koja je bila pred njima. To im je i uspjelo. Moje pismo je gospodja Del Ponte u potpunosti negirala.

Nagodba Carle Del Ponte s Beogradom nije imala nikakvu pravnu osnovu. To je bio nepotreban “deal” koji je Beogradu sluzio samo da prikrije dokaze o umijesanosti Jugoslavije u ratove u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovina od ICJ-a, ali i od vlastite javnosti. S druge strane, nova vlast u Beogradu nije imala nista protiv da se na zatvorenoj sjednici ti materijali upotrijebe kao dokazni materijal protiv Slobodana Milosevica. Motivi gospodje Del Ponte da pristane na takvu nagodbu meni ni dan-danas nisu jasni, ni poznati. Naime, Tuziteljstvo ne samo da nije nista dobilo od tog “deala”, nego je stvorilo nepozeljan presedan jer je poslije toga Beograd poceo primjenjivati iste uvjete za slicne dokumente - i to s uspjehom, jer je gospodja Del Ponte opet osobno odobravala takve inicijative Beograda.

S druge strane, moj tim i ja potrosili smo mnogo vremena i radne snage uvjeravajuci suce da skinu zastitne mjere s tih dokumenata, u ime transparentnosti sudskog procesa, a osobito u ovakvim slucajevima gdje je rijec o sudjenjima na kojima se raskrinkavaju djela drzavnih institucija koja su se krila i jos se kriju, ne samo od raznih sudova i zrtava, nego i od vlastitih gradjana. Samo u iznimnim okolnostima sudjenja mogu i smiju biti zatvorena za javnost.

Sir Geoffrey Nice

Titulu “Sir” dobio zbog dobrog rada u Haaskom tribunalu

- rodjen je 1945. u Londonu

- 1998. dosao u ured Tuziteljstva Haaskog tribunala

- bio glavni tuzitelj u procesu protiv Slobodana Milosevica

- vodio je u ime Tuziteljstva prvi proces protiv bosanskog Hrvata Darija Kordica, koji je tada osudjen na 25 godina

- vodio je proces protiv Srbina Gorana Jelisica

- nakon Miloseviceve smrti napustio Tuziteljstvo Haaskog tribunala

- danas je odvjetnik u Londonu

- 2007. dobio je titulu Sir zbog zasluga tijekom rada na Haaskom tribunalu