POVIJEST, SADAŠNJOST I BUDUĆNOST ČASOPISA STUDIA CROATICA

Revija Studia Croatica izlazi već 46 godine u Buenos Airesu. Do sada su na španjolskom jeziku u sklopu te revije objavljene deset tisuća stranica materijala o hrvatskoj književnosti, povijesti, kulturi, baštini i politici. Uredništvo, kojem je na čelu Joza Vrljičak, izdaje tradicionalna izdanja na papiru, te elektronička izdanja na CD-romovima i Internetu.

Godine 1959., u vrlo neizvjesnoj međunarodnoj situaciji, jedna skupina hrvatskih intelektualaca i državotvornih političkih emigranata u argentinskom Buenos Airesu odlučila je svoju političku djelatnost usmjeriti prema van, prema svijetu koji ih je okruživao.

U tom krugu hrvatskih rodoljuba dugo je sazrijevala spoznaja o potrebi jednog glasila koji bi se na jednom od svjetskih jezika suprotstavijo brojnim jugo-komunističkim dezinformacijama i promicao autentičnu sliku o hrvatskom narodu, njegovoj povijesti, kulturi i legitimnim težnjama da živi u vlastitoj neovisnoj državi.

Hrvatsko-latinoamerički kulturni institut

Ujedno, odlučeno je i da se osnuje jedna hrvatska kulturna ustanova, koja će biti ujedno i pokrovitelj časopisa. Tako je ustanovljen Hrvatsko-latinoamerički kulturni institut, danas Institut za Hrvatsku Kulturu (Instituto Croata-Latinoamericano de Cultura – Instituto de Cultura Croata) kao pokrovitelj revije.

Prvi predsjednik Instituta bio je dr. Božidar Latković. Financijsko pitanje brzo je riješeno, s obzirom da su urednici i pisci radili bez honorara, a troškove tiska i otpreme časopisa preuzeo je Ivo Rojnica te, djelomično u početku, i dr. Mate Luketa.

Gospodin Ivo Rojnica nastavio je i dalje davati svoj obol ovom projektu, ne samo svojim novčanim doprinosima, nego i kao osnivač i član prvoga i slijedećih uredničkih odbora, aktivno sudjelovao u radu revije i Instituta. Također je ovim dvjem ustanovama stavio na raspolaganje uredske prostorije u središtu Buenos Airesa. Kasnije su se i drugi uključili svojim doprinosima i tako omogućavali izdanje revije, poput Mira Kovačića i još nekih povremenih podupiratelja.

Osnivači revije osnovali su i prvi urednički odbor, sastavljen od sljedećih osoba (abecednim redom): dr. Anđelko Belić, dr. Milan Blažeković, Ivo Bogdan, dr. Ivo Huehn, Branko Kadić, Srećko Karaman, braća dr. Božidar i dr. Radovan Latković, dr. Mate Luketa, dr. Franjo Nevistić, prof. Vinko Nikolić, Ivo Rojnica, dr. Pero Vukota i kasnije, prof. Daniel Crljen, Vjekoslav Paver i Ljeposlav Perinić.

Na inicijativu Ive Rojnice grupa se počela sastajati u uredu dr. Radovana Latkovića. Nakon temeljitoga promišljanja vlastitih mogućnosti, odlučili su pokrenuti tromjesečnu reviju na španjolskom jeziku koji je odabran zbog mjesta boravišta i okolnosti jer španjolski jezik nije samo jezik Argentine i velikoga dijela Južne Amerike, nego i jedan od najraširenijih svjetskih jezika.

Izabrano ime, Studia Croatica, trebalo je označiti izdavački program koji bi, nadilazeći političku propagandu, stručno i dokumentirano obrađivao povijesno-političke, kulturne, socijalne i ekonomske aspekte Hrvatske i hrvatskoga naroda.

Prvi glavni urednik bio je Ivo Bogdan, poznati hrvatski publicist, a prvi tajnik uredništva Branko Kadić, koji je ujedno bio i prevoditelj, jer je kao novinar koji je za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske bio dopisnik "Hrvatskoga naroda" u Madridu dobro vladao španjolskim jezikom.

U mjesecu rujnu 1960. godine tiskan je prvi svezak tromjesečnika Studia Croatica na 96 stranica u čijem uvodniku je istaknuto slijedeće:

"Ova je publikacija namijenjena javnom mnijenju iberoameričkih zemalja, a posebice onima, koji se radi svojega poziva ili svoje dužnosti bave proučavanjem stanja koje vlada u srednjoj i južnoj Europi, područjima sada podvrgnutim komunističkom nasilju. Ova publikacija predstavlja autentični izraz prognanih Hrvata, među kojima se nalazi ne maleni broj intelektualaca, žrtava komunističkih progona. Želja je inicijatora ove publikacije, da obavijesti slobodni svijet o povijesno-kulturnoj baštini svoje stare domovine, o njezinim patnjama, zbivanjima i borbi koju vodi za slobodu i nezavisnost. U isto vrijeme inicijatore potiče i osjećaj zahvalnosti prema američkim državama u kojima su našli svoju novu gostoljubivu domovinu."

Osim redovitog izlaženja revije Studia Croatica, Hrvatsko-latinoamerički kulturni institut i uredništvo Studije Croatice objavili su na španjolskom jeziku još i sljedeće tematske publikacije, odnosno knjige: "Bleiburška tragedija - Dokumenti o masovnom ubijanju Hrvata u komunističkoj Jugoslaviji godine 1945." (na 400 stranica), "Bosna i Hercegovina - Doprinosi za osvjetljavanje uzroka Prvog svjetskog rata" (na 344 stranice), "Hrvatska i sadašnja kriza u Jugoslaviji" (publikaciju je napisao dr. Franjo Nevistić, a izdana je za vrijeme Hrvatskog proljeća 1971. godine), "Hrvatska i njezina sudbina" (izdana 1977. godine), "Poljički statut" (knjiga izdana godine 1995., preveo na španjolski jezik i komentirao dr. Božidar Latković), "Dubrovački Statut – Sedma knjiga", koju je isto tako preveo i komentirao dr. Božidar Latković.

Sastanci srijedom

Urednički odbor sastajao se je svake srijede, analizirajući političke događaje i dogovarajući suradnju za sljedeći broj revije. "Nezaboravan mi je sklad i prijateljsko osjećanje koje je vladalo u tom krugu ´u srijedu´. Podsjeća me na vrijeme, koje sam doživio u pododborima Matice hrvatske u domovini", piše Radovan Latković u svojoj knjigi "Živjeli smo i borili se za Hrvatsku" (Naklada Jurčić, Zagreb, 2001.).

Krug ljudi oko revije Studia Croatica i Instituta postao je primjer hrvatskoga nacionalnoga zajedništva. Već prvih godina emigracije ti hrvatski intelektualci su osjećali temeljnu potrebu za učinkovitim hrvatskim političkim djelovanjem.

Prvi broj Studie Croatice objavljen je za srpanj-rujan 1960., u godini mučeničke smrti kardinala Stepinca. Broj je posvećen zagrebačkom nadbiskupu, a sadrži dva priloga uglednih inozemnih pisaca, Francuza Ernest-a Pezet-a i Argentinca Martin-a Aberg-a Cobo-a.

Bleiburška tragedija

Od posebnoga značenja bilo je izdanje cijeloga godišta 1963. na 390 stranica pod naslovom La Tragedia de Bleiburg – Bleiburška tragedija, s opsežnim povijesno-političkim analizama događaja koji su prethodili ovoj tragediji i dokumentima zločina počinjenih u Bleiburgu i na putovima smrti.

Potrebno je istaknuti, da je to bila prva dokumentarna knjiga o pokolju Hrvata u komunističkoj Jugoslaviji 1945. na jednom stranom jeziku, španjolskom, sa sažecima na njemačkom, francuskom, engleskom i hrvatskom. Zanimljivo je spomenuti, da je naslov ove knjige, La Tragedia de Bleiburg – Bleiburška tragedija - naknadno prihvaćen u hrvatskoj publicistici kao opći naziv tih tragičnih događaja svibnja 1945.

O Bosni i Hercegovini

Drugo važno izdanje predstavljaju četiri broja Studia-e Croatica-e iz godine 1965., objavljeni kao knjiga na 344 stranica pod naslovom Bosnia y Herzegovina - Aportes al esclarecimiento del origen de la Primera Guerra Mundial (Bosna i Hercegovina – Prilozi za objašnjenje uzroka Prvoga svjetskoga rata), povodom pedesete godišnjice atentata u Sarajevu na austrijskoga prijestolonasljednika Franju Ferdinanda. Knjiga obuhvaća tri velike studije: "Pitanje Bosne i Prvi svjetski rat" Ive Bogdana; "Bosna i Hercegovina - hrvatske pokrajine" Dominika Mandića i "Politička povijest Bosne" Pere Vukote.

-- 0 --

Studia Croatica je pratila sve djelatnosti Hrvatsko-latinoameričkog kulturnog instituta i njegova angažmana za hrvatske interese na međunarodnom planu poput sudjelovanja na Svehrvatskom kongresu u New Yorku 1962. godine i u Hrvatskom narodnom vijeću od 1975. godine do ustanovljenja suvremene hrvatske države.

Studia Croatica doživjela je težak udarac smrću Ive Bogdana kojeg je okrutno ubio atentator UDBE (Ozne) 1971. u Buenos Airesu.

No, Studia Croatica se nije dala pokolebati. Glavno uredništvo revije preuzeo je dr. Franjo Nevistić, a nakon njegove prerane smrti 1984. godine, za glavnog urednika izabran je dr. Radovan Latković koji je do kraja 1994. vršio i dužnost predsjednika Hrvatsko-latinoameričkog kulturnog instituta.

Kao glavni urednik, dr. Radovan Latković uspio je proširiti krug suradnika i dopisnika iz domovine (Dubravko Horvatić i drugi). Napose je bila zapažena suradnja dr. Franje Tuđmana (esej "Stjepan Radić i hrvatska povijest" u SC 1988., vol. 4).

Prema dostupnim podacima, od 1960. do 1992. Studia Croatica je promicala hrvatsku kulturnu baštinu i težnju hrvatskoga naroda za samoodređenjem u neovisnoj i suverenoj državi besplatnim slanjem revije na 134 ustanove (sveučilišta, knjižnice) postavši pristupačna širokom krugu čitatelja u 37 država od Argentine preko Australije i Europe do Sjedinjenih Država.

Države šest južnoameričkih predsjednika, koji su primali reviju, među prvima su priznali Republiku Hrvatsku.

Koncem 1994. uredništvo je preuzeo mr. Joza Vrljičak, a u uredničkom odboru se nalaze Jasna Bulat, dr. Maja Lukač-Stier, ing. Ante Turica, dr. Marija Vrljičak-Sutter, lic. Carmen Vrljičak, dr. Iva Vidić, dr. Adriana Smajić i lic. Cristian Šprljan. Dopisnici su dr. Mateo Martinić Beroš (Chile), dr. Vinko Grubišić (Kanada), dr. Francisco Javier Juez Galvez (Španjolska), te mr. Mate Marčinko, dr. Vladimir Dugački, prof. Domagoj Ante Petrić, Darko Mažuranić (Hrvatska) i prof. Christophe Dolbeau (Francuska).

Aktualna Studia Croatica

Krug čitatelja Studia-e Croatica-e se znatno proširio i internacionalizirao postavljanjem Studiae Croaticae na internet (http://www.studiacroatica.org ), što je ostvario aktualni glavni urednik –Joza Vrljičak– u prosincu 1996.

Studia Croatica je najveći hrvatski web site u cijeloj hrvatskoj dijaspori, sadrži oko 6.500 stranica revije (više od polovice od onog što je objavljeno kroz ove 44 godine), zatim 2.000 stranica raznih knjiga na španjolskom, engleskom, francuskom, i hrvatskom jeziku.

Mjesečno se čitaju oko 100.000 stranica, tako da je Studia Croatica danas jedan od najčitanijih hrvatskih časopisa na Internetu. Web site posjećuju korisnici iz svih zemalja svijeta, a najčešći su posjetitelji iz Španjolske, Meksika, Argentine, Hrvatske, Čilea i Kolumbije.

Do danas je izdano na papiru 146 brojeva revije Studia Croatica na više od 10.000 stranica.

Studia Croatica nije samo važno sredstvo informiranja međunarodne zajednice, već ona obavlja važnu informativnu djelatnost i unutar one generacije hrvatskih emigranata u Latinskoj Americi koja slabo, ili nikako, poznaje hrvatski jezik, pa im je poznavanje hrvatske povijesti, kulture i nacionalnih težnji hrvatskoga naroda postalo pristupačnim tek preko revije Studia Croatica, na španjolskom jeziku.

Časopis ima važnu ulogu u životu Hrvata na južnoameričkom kontinentu. Samom činjenicom da izlazi na jednom od svjetskih jezika njegovo se značenje proširilo i na ostali dio svijeta. Tome su pridonijeli ponajprije kvalitetni prilozi iz pera hrvatskih intelektualaca koji su se poslije 1945. zatekli u svojevrsnoj metropoli hrvatske političke emigracije - Buenos Airesu.

Današnji glavni urednik, argentinski Hrvat Joza Vrljičak (rođen u Buenos Airesu 1947. godine) je ekonomski stručnjak, prevoditelj i dobar poznavatelj informatike. Često posjećuje Hrvatsku, gdje prijateljuje s nizom intelektualaca i kulturnih djelatnika. Vrljičak je studirao na Université de Montréal - Loyola College, te Concordia University, u Kanadi. Govori španjolski, hrvatski, engleski i francuski. Godinama je bio podpredsjednik Međudruštvenog Odbora Hrvatskih Udruga i Ustanova u Argentini.

Dubrovački statut na španjolskom

Posebno izdanje Studia Croatica (br. 142) posvećeno je Dubrovačkom statutu iz 1272., odnosno njegovoj Knjizi VII. koju je s latinskog na španjolski jezik preveo dr. Božidar Latković.

Knjigu VII. Dubrovačkog statuta (ima ih osam), predmetom koje je pomorsko pravo, Latković je podijelio na pet poglavlja prema kojima se tretiraju pojedine teme i problemi. Čitatelj tako dobiva informacije o brodu, osoblju, trgovini, pomorskim ugovorima i o brodolomima.

Prijevod dr. Latkovića prvi je prijevod Dubrovačkog statuta (odnosno jednog njegova dijela) na neki strani jezik. Podsjetimo na činjenice: Dubrovački statut napisan je na latinskom jeziku. Njegov original je izgubljen, ali se čuvaju kopije na latinskom jeziku. Prvi put je objavljen 1904. u Zagrebu. Na hrvatski jezik prevedena je VII. knjiga 1972. godine a tek 1990. cijeli Statut. Prijevodom na španjolski jezik čitateljima velikog španjolskog govornog područja pruža se mogućnost upoznavanja Dubrovačkoga statuta - jednog od doprinosa grada Dubrovnika zapadnoeuropskoj kulturnoj baštini.

Španjolski Marulić

Tematski broj 145 posvećen je Marku Maruliću (1450.-1524.) obilježivši tako obljetnice njegova rođenja i pojavu "Judite" (1501.). "Španjolski Marulić" pojavio se zahvaljujući istaknutom španjolskom klasičnom filologu, slavistu i kroatistu, profesoru na Komplutskom sveučilištu u Madridu, Franciscu Javieru Juez-u Galvez-u, jednom od najpoznatijih marulologa izvan Hrvatske. Da bi pripremio ovaj broj, Juez Galvez je preuzeo višestruke zadaće urednika, priređivača, autora i prevoditelja.

Kao prvorazredno recepcijsko svjedočanstvo i jezičnu poslasticu uvrstio je i uzorke španjolskih prijevoda iz 16. i 17. stoljeća - Pjesmu o pouci Gospodina našega Isusa Krista obješenoga na križu, prema prijevodu fra Ludovika iz Granade, tiskanu 1567., te ulomke "Evanđelistara" i "Pedeset priča" prema španjolskom izdanju iz 1655.

Madridski marulolog, osim ulomaka iz najpoznatijih latinskih uspješnica, čitatelju je ponudio nekoliko stranica iz Tumača starih natpisa, a zatim, u cjelovitim prijevodima, sva sačuvana privatna Marulićeva pisma, njih jedanaest. Nije izostavio ni glasovitu Poslanicu papi Hadrijanu VI. Pjesnički odsječak opusa, uz nezaobilaznu Pjesmu o pouci, zastupljen je antologijskom poslanicom Franji Božičeviću sa Šolte i ulomcima spjevova "Judite" i "Davidijade".

Iz obilne literature o Maruliću uvršteno je nekoliko starijih i novijih radova. Kao osobitu vrijednost ovoga broja časopisa, istaknuti je prve cjelovite prijevode na španjolski Marulićevih tekstova posveta "Judite", poslanica papi Hadrijanu VI. i pjesničko pismo sa Šolte, poslanice Katarini Obirtici, ovdje su prvi put prevedene na neki strani jezik.

S radošću spominjemo da broj Studie Croatice posvečen Maruliću je bio jako dobro primljen od javnošću te je dobio značajni broj pohvala, između kojh možemo istaknuti pismo koje nam je poslao Nadvojvoda dr. Otto von Habsburg (http://www.studiacroatica.org/otto/ottohr.htm )

Povijest Hrvata u Cordobi

Broj 146. u cijelosti prenosi diplomsku radnje Cristiana Šprljana Povijest hrvatskoga doseljavanja u Córdobu (Historia de la inmigración croata en Córdoba) koju je obranio na Pravnom fakultetu u Córdobi.

Mladi istraživač hrvatskoga podrijetla analizira doseljavanje svojih zemljaka u Argentinu krajem 19. i početkom 20 stoljeca, proučava razne dokumente, skuplja svjedočanstva, knjige, sav postojeći materiju o toj tematici, razgovara s ljudima kako bi što vjerodostojnije opisao život onih koji su došli u Argeminu sa željom da se vrate, ali to nikad nisu učinili, već su postali dio te velike zemlje u kojoj su zauzeli značajna mjesta i postali njeni ugledni građani.

Govoreći o Hrvatima u Córdobi, autor razlikuje staru emigraciju tzv. starosjedioce ili ekonomsku emigraciju (one koji su došli prije Drugoga svjetskog rata) i novu tzv. političku emigraciju.

Autor objašnjava uzroke političkog useljavanja i prilike koje su ga prouzročile, spominjući činjenicu da poslije Drugoga svjetskog rata u Argentinu došlo oko 5000 Hrvata koji su se uklopili u argentinsko društvo i osnovali svoja kulturna, športska, folklorna i druga društva u kojima danas oni i njihovi potonici njeguju uspomenu na domovinu iz koje su potekli.

Autor zaključuje da je ispunio dva cilja koja je želio ostvariti; prvo, da se među tolikin zajednicama koje žive u Argentini istakne ona hrvatska. Drugo, da se Hrvatska jasno razdvoji od Jugoslavije.

Na kraju se pita što će donijeti socijalnogospodarske (ne)prilike u toj zemlji. Hoće li se potomci onih koji su kretali u (tu) obećanu zemlju u kojoj su pronalazili spas, početi vraćati u zemije iz kojih su došli njihovi pretci ne samo zato što je "Svaka tuđa zemlja tuga golema", kako završava svoj tekst autor ovoga djela, nego zato što je u ljudskoj prirodi da ide tamo gdje mu je bolje.

-0-

Namijenjen u prvom redu čitateljima hrvatskoga podrijetla, koji više ne vladaju jezikom stare domovine, ali su i dalje s njom povezani osjećajem pripadnosti i žudnje, časopis Studia Croatica zbog raširenosti španjolskog jezika neobično važan glasnik hrvatskih tema u međunarodnim kulturnim i stručnim krugovima. Danas, 45 godina nakon osnutka, Studia Croatica kao stručno izdanje objavljuje se periodično dostavlja kao:

a) tiskano izdanje - objavljuje se u nakladi od 500 kom. i do danas je tiskano 146 brojeva.

b) web stranica - virtualni muzej www.studiacroatica.org - je najveća u hrvatskoj dijaspori (60.0 MB, sa oko 6500 web stranica, što je ekvivalent 18000 stranica tiskanog teksta). Tekstovi se objavljuju na španjolskom, engleskom, francuskom i hrvatskom jeziku. Godišnje se izradi oko 1500 novih stranica teksta.

c) Studia Croatica je potpisala ugovor sa Croatian Academy of America, po kojem urednici Studije Croatice skeniraju brojeve od njihove revije: Journal of Croatian Studies, tako da publika može dobiti preko Interneta članke od tog prestigiosnog časopis, na engleskom jeziku.

d) e-mail BILTEN – informacije se objavljuju jedan ili dva puta na tjedan i šalju se na 4500 elektronskih adresa u svijetu i domovini (2100 u Argentini, 750 u Chile, 350 u Peru itd.). Broj adresa povećava se za 100 mjesečno. Brojne su institucije i osobe kojima se na njihovu zamolbu objavljuju njihove obavijesti ili specifični zahtijevi. Nekih šest radio stanica prenašaju naš material u svojim programima koji su upućeni Hrvatima i njihovim potomcima.

e) Studia Croatica dobiva puno molba za pomoć od ljudi koje traže svoje korijene i kontakte sa obitelji. Ovo je veliki posao koji stalno raste.

f) Pored navedenog, Studia Croatica posjeduje i poštanske adrese gotovo svih Hrvata koji žive u Argentini i imaju hrvatskih prezimena (nekih 120000).

g) Povodom 45. obljetnice našega časopisa, pripremamo jednu knjigu i CD-ROM pod naslovom: Kulturna Povijest Hrvata u Argentini 1947-2005. Mislimo da će ta knjiga imati više od 600 stranica. Prvo izdanje bi bilo na španjolskom, a poslje na hrvatskom i možda i na engleskom.

h) Pored uloge u kulturi, važna je njena informativna uloga u povezivanju iseljene Hrvate sa domovinom, te upućivanju ljudi na Veleposlanstvo RH. Prilikom realizacije različitih projekata veleposlanstva, Studia Croatica pruža pomoć pri objavljivanju informacija Veleposlanstva, posebno koje se odnose na iseljenike.

i) Godine 2005. izdali smo CD-ROM de Historia Croata – Hrvatska povijest na CD-ROM, sa 1300 stranica na PowerPoint, uklučujući 600 slika. Ovaj CD-ROM bio je jako dobro prihvaćen od publike.

 

Magister Joza Vrljičak

Glavni urednik

Studia Croatica

Buenos Aires

 

urednik@studiacroatica.org

www.studiacroatica.org