07 Veterani Hajduka - Branka Bezić Filipović

GOSTI HAJDUKOVIH VETERANA

     Često je bio problem okupiti momčad za odlazak na turneje. Zbog različitih razloga ne mogu uvijek svi biti na raspolaganju. Mlađi veterani mahom su zaposleni kao treneri. Da bi se popunila momčad pozivalo se igrače koji žive izvan Splita a uzimalo se i goste u svoje redove. Radilo se mahom o poznatim osobama. Davala se prilika i sponzorima da putuju s veteranima, ali i da zaigraju na utakmicama. Bitno je bilo da svi budu zadovoljni.

     Neki od sponzora koji su putovali na turneje bili su Tomislav Mamić vlasnik trgovačkog lanca Tommy iz Splita, poduzetnici braća Fabijan i Zdravko Radoš, Željko Krolo, Joško Andabaka, Ivan Đelalija, Mladen Kusanović, braća Ture iz Postira, Ino Kalašić i Đavi Ercegović direktor robne kuće Koteks. Ponekad su putovali liječnici, poput dr. Davora Galetovića i dr. Dušana Kostijova, zatim direktor Lovrinca Petar Lovrić, financijski direktor Hajduka Ivo Bučan i predsjednik Hajduka Branko Grgić. S Veteranima je znao zaigrati i novinar Zdravko Reić.

Jednom prigodom je za Veterane u Argentini zaigrao i pok. kipar Stanislav Bavčević. On je putovao zbog svoje izložbe skulptura, ali kako se momčad rasipala zbog ozljeda, morao je i zaigrati. Nakon utakmice je izjavio da je sretan što nije napravio štetu, ako već nije donio korist.

Jedan od onih koji su se najduže zadržali s Veteranima bio je košarkaš Rato Tvrdić. Pridružio im se 1986. godine i odmah su ga dobro primili. Ivo Bego je ispričao da im je izgledalo kao da je Rato s njima oduvijek igrao. Prema Beginoj priči, Rato Tvrdić je izjavio da je ‘’bija svugdi na svitu ali da takvo druženje nije nigdi vidija’’. Svojim imenom i trudom Tvrdić je bio od pomoći Veteranima pri nalaženju sponzora za turneje, a i po tomu se vidjelo da se osjećao ravnopravnim članom nogometne momčadi. Sam Rato Tvrdić je, sjećajući se tih dana rekao:

     Hajduk je bija moja prva ljubav i koje splitsko dite ne sanja o Hajduku. Nakon završene košarkaške karijere pridružija sam se Veteranima Hajduka i osta sam s njima desetak godin jer sam volija Hajduka. Među njima sam ima i kućnih prijatelja pa je, jedno s drugim, to bilo fantastično druženje. S posebnim zadovoljstvom se sitim dana u bilom dresu.

Rato Tvrdić, drugi slijeva između koša i branke

Slika iz 1986. kada se veteranima pridružio i košarkaš Rato Tvrdić. Gornji red slijeva: Sergije Krešić, Joško Vidošević, Rato Tvrdić, Đavi Ercegović, Ante Grgić, Mladen Kusanović, Ferante Colnago, Radomir Vukčević i Ivo Bego. Donji red: Zdravko Reić, Bogdan Kragić,..., Stanko Mrduljaš Babo, Andro Alujević Patak, Ante Ivković, Ante Žaja i Joško Gluić

Rato Tvrdić u gornjem redu četvrti sdesna

Veteranima su se znali priključiti pjevači Oliver Dragojević, Đani Maršan, Ino Kalašić, Zdravko Čolić i glumac Rade Šerbedžija.

Ivica Hlevnjak Bukle između Olivera Dragojevića i Đanija Maršana

Vjerni pratitelj Veterana je i Starograđanin Vinko Dujmović – Čiška. On je o druženju s veteranima ispričao:

Veterani Hajduka su dolazili u Stari Grad pa smo se tako upoznali i zbližili, u čemu je naročito pomogao Ante Ivković s kojim se godinama družim. Naročito sam mu zahvalan, a i Draganu Holceru, što su me pozvali da pođem s njima na turneju u Argentinu. Odlazeći tamo, nadao  sam se da ću sresti rođaka koji živi u Buenos Aireasu, a kojega do tada nisam osobno poznavao. Zadnji dan boravka u Argentini  Antin rođak Jozo Ivković iz Buenos Airesa me poveo mom rođaku. I on i žena su iz Starog Grada. Tako smo se upoznali i nastavili kontakt preko interneta. Cijelo to putovanje je bilo prekrasno, uz anegdote, druženje s našim iseljenicima i pjesmu. Ja sam s veteranima bio i na utakmici povodom oslobođenja Knina  pa na dvije turneje po Crnoj Gori, a i oni dođu u Stari Grad gdje su uvijek rado viđeni i lijepo primljeni.

Jedan od gostiju koji je pratio veterane na brojnim turnejama je i Franjo Medvedec koji je o tome ispričao:

 Ja sam rođen u Vinkovcima i još tamo sam bio član Hajduka od 1960. godine. Zbog Hajduka sam došao živjeti u Split 1974. godine. Radio sam u miliciji i bio sam povjerenik za sigurnost i osiguranje na utakmicama. Tako sam se kroz posao sprijateljio s igračima kojima sam se divio, a dobio sam i priliku da s njima zaigram u dvorani.  Zatim sam se pridružio veteranima i odlazio sam s njima na gostovanja. Postao sam član momčadi pa su me kasnije vodili po cijelom svijetu.  Zamislite zaigrati protiv Amancia iz Real Madrida u Švicarskoj? Pa to ne bi nikad bilo da nisam bio s veteranima. I za to sam uvijek zahvalan Zonziju i Holceru. Zamislite kako je to velika stvar za nekoga iz Vinkovaca da uopće dođe do velikih igrača iz Hajduka, a kamoli da dobije priliku bit suigrač takvih veličina. Prođu vas trnci na tako lijepe uspomene. Kad obučeš Hajdukov dres, to je svetinja.

Ivan Balić zaposlen je u Hajduka kao oružar već 25 godina ali trenira s veteranima i odlazi s njima na turneje. Kako on doživljava to druženja, sam je kazao:

Čast mi je i zadovoljstvo družiti se s veteranima Hajduka  jer su oni ti koji promiču Hajduka i ljudi su za primjer svima. Baš veterani su najvažniji dio stogodišnjice Hajduka.

Joško Žaja je bio tajnik Nogometnog saveza, ali ne i igrač Hajduka. Veteranima se priključio na nekim turnejama zajedno s bratom Antom Žajom, nekadašnjim igračem Hajduka i Hajdukovim funkcionarom. Joško Žaja je ispričao:

Ja sam veliki Hajdukovac i velika mi je čast bila što sam ima priliku otići na turneje s Veteranima i obući Hajdukov dres. Virujte mi, kad obučete Hajdukov dres, srce drukčije tuče. A veterani su neprocjenjivo blago u sastavu našeg Hajduka.

     Gosti veterana su donosili novu dimenziju cijeloj priči, ali na kraju je najvažnije to što su svi s ponosom nosili bijeli dres.