23 Veterani Hajduka - Branka Bezić Filipović
ARGENTINA, 2005. godine
Za vrijeme boravka u Santiagu de Čile, 2004. godine, Veterani Hajduka su upoznali Damiana (Damir) Ciklića iz Cordobe u Argentini, rođaka Borisa Marune. On ih je pozvao da dođu u Argentinu pa se na tome počelo raditi već po povratku iz Čilea u suradnji s Hrvatskom maticom iseljenika iz Splita. Organizirana je turneja koja je trajala od 16. do 28. studenog 2005. godine. Obuhvatila je gradove Buenos Aires, Cordobu (uz susjedni Villa Carlos Paz), San Miguel de Tucuman i Rosario, a prevalilo se oko 3000 km autobusom.
Uz Veterane Hajduka na put su išli i Branka Bezić Filipović iz splitske Matice iseljenika i Goran Borčić ravnatelj Muzeja grada Splita, te kipar Stanislav Bavčević koji je, po potrebi i zaigrao. Kao gosti putovali su dr. Davor Galetović i Petar Lovrić direktor Groblja Lovrinac. Turneja je koštala 250 000 kuna koje su, s mukom, najvećim dijelom skupili Ante Ivković, Dragan Holcer i Branka Bezić Filipović. Pomogli su još Zlatko Vujović, Goran Brailo, Aljoša Asanović, Igor Štimac, HNK Hajduk i HNS.
Vodstvo puta: Ante IVKOVIĆ
Branka BEZIĆ FILIPOVIĆ
Momčad:
1. Tonči GABRIĆ
2. Boris PEYREK
3. Stipe ANDRIJAŠEVIĆ
4. Miro BOROZAN
5. Goran BRAILO
6. Vilson DŽONI
7. Ante IVKOVIĆ
8. Mladen JURIĆ
9. Ardian KOZNIKU
10. Ante ŠEĆER
11. Goran ŠUŠNJARA
12. Goran VUČEVIĆ
13. Zlatko VUJOVIĆ
14. Romeo VULAS
15. Vinko DUJMOVIĆ (gost igrač i pjevač)
16. Stanislav BAVČEVIĆ (kipar i po potrebi gost igrač)
17. Dragan HOLCER, trener
Svježi pred dugi put u avionu Lufthanse, slijeva: Vilson Džoni, Ante Šećer, Branko Borozan, iza njega Mladen Jurić, do njega Stipe Andrijašević, straga su Goran Brailo, Tonči Gabrić i dr. Davor Galetović
Odmah po slijetanju u zračnu luku u predgrađu Ezeize pala je pisma
Vratar Tonči Gabrić s Arsenom Petrošićem ispred zračne luke
Veterane je u Buenos Airesu dočekao Splićanin Arsen Petrošić, jedan od organizatora turneje s argentinske strane. Sastanak je kratko trajao jer je trebalo odmah krenuti dalje u Cordobu udaljenu oko 700 km.
Skoro cijeli dan se putovalo do Cordobe što nije bilo lako nakon cijele noći provedene u avionu. Momčad je bila smještena u gradiću Villa Carlos Paz u blizini Cordobe, gdje živi dosta hrvatskih iseljenika, mahom s šibenskog područja. I počasni konzul Republike Hrvatske u tom gradiću je Šibenčanin Nikola Nakić.
Nositelj organizacije ovdje je bio Damian Ciklić, na neki način inicijator cijele priče koju je s Antom Ivkovićem započeo u Čileu godinu dana ranije.
Momčad je bila smještena u hotelu Meson de la Montana, čiji je vlasnik Hrvat Tony Delić koji je tako sponzorirao turneju.
Jutro u hotelu
Cordoba slijeva nadesno: Tonči Gabrić, Romeo Vulas, Ante Šećer, Ardian Kozniku, Joško Španjić, Mladen Jurić, Stipe Andrijašević, Goran Brailo, Vilson Džoni, Goran Vučević, Zlatko Vujović, Petar Lovrić, Ante Ivković, Boris Peyrek, Miro Borozan, dr. Davor Galetović i Dragan Holcer
Prva utakmica odigrana je u Cordobi, već idućeg dana, s veteranima tamošnjeg kluba.
HAJDUK – POLIDEPORTIVO JUNIORS 1 : 0 (zgoditak za Hajduka postigao je Vujović)
Iste večeri, nakon utakmice, Hrvati su u Cordobi organizirali druženje u klubu Hogar Croata. Uz obveznu pečenu govedinu pjevalo se i plesalo. Veteranima su se pridružili i počasni konzul Republike Hrvatske u Cordobi Nikola Nakić, obitelj Šprljan i drugi.
Veselje u klubu Hogar Croata
i plaketa koju su veterani dobili za uspomenu
Vilson Džoni
U dvorištu Hogar Croata u Cordobi. Slijeva nadesno stoje Mladen Jurić, dr. Davor Galetović, Vilson Džoni, Petar Lovrić, Romeo Vulas, Dragan Holcer, Stipe Andrijašević, Vinko Dujmović, Ante Ivković, Ante Šećer, Miro Borozan, Ardian Kozniku. Damian Ciklić sjedi i kraj njega čuči Goran Šušnjara
Sljedećeg dana odigrana je utakmica u Villa Carlos Paz. Vrućina je bila paklena pa je vijest o snijegu u Splitu djelovala neuvjerljivo. Igralo se sa znatno mlađim protivnicima, svima odreda hrvatskog podrijetla.
HAJDUK – HRVATI IZ CORDOBE 2 : 2 (zgoditke za Hajduka postigli su Vujović i Vulas)
Villa Carlos Paz, utakmica s Hrvatima
Stanislav Bavčević nakon utakmice protiv Hrvata iz Cordobe
Unatoč groznoj vrućini, opet se peklo meso i družilo. Također su se razmijenili darovi.
Dragan Holcer prima plaketu. Iza njega je Goran Vučević, a sasvim desno Miro Borozan
Plaketa za sjećanje na Villa Carlos Paz
Argentinska Hrvatica sa Stipom Andrijaševićem i Vinkom Dujmovićem
Unatoč gostoprimstvu, trebalo je krenuti dalje. Cijeli dan se putovalo do udaljene argentinske pokrajine Tucuman, smještene podno Anda, i do njena glavnog grada San Miguela. Sve bi bilo dobro da se na putu nije pokvario autobus. To se dogodilo nakon što se satima nije vidjelo ništa osim pustinje.
Kako pokrenuti autobus?
Zbog kvara se trebalo dovući do prvog naseljenog mjesta. Vozači su nešto čačkali pa smo krenuli. Stali smo uz jednu benzinsku crpku, gdje je bilo nekoliko kuća i jedan osebujan restoran koji se zvao Parilla La Rueda. Mjesto nije davalo nade da će ručak biti dobar, ali ipak smo bili zadovoljni. Ante Ivković Zonzi je vlasniku poklonio zastavicu Hajduka koju je ovaj odmah objesio na zid. Na povratku smo opet tu ručali i Zonzi je vidio da zastavice nema. Vlasnik restorana očito nije očekivao da ćemo više ikada tu svratiti, ali ju je brže vratio kada je Zonzi pitao gdje je.
Zonzi se pozdravlja s vlasnikom restorana gdje, nadamo se, i danas visi Hajdukova zastavica
Boravak u Tucumanu bio je organiziran na poticaj Arsena Petrošića iz Buenos Airesa, a u organizaciji Cataline Lonac, počasne konzulice Republike Hrvatske u tom gradu. Smještaj je bio organiziran u njenu hotelu Catalinas Park. Tijekom boravka gostima je na raspolaganju bio i Ljudevit Tušek kojeg je senat proglasio počasnim građaninom Argentine.
Dolazak Veterana Hajduka bio je medijski odlično popraćen pa je i utakmica s klubom San Martin bila dobro posjećena.
Uz hrvatsku himnu slijeva nadesno Branka Bezić Filipović, Dragan Holcer, dr. Davor Galetović,
Petar Lovrić, Goran Brailo i Vinko Dujmović
Hajdukovi veterani s momčadi kluba San Martin
Unatoč trudu domaćina, stvari nisu ispale poštene. Protivnička momčad bila je sasvim mlada, a naši veterani iscrpljeni od puta i vrućine, vratar Tonči Gabrić bolestan, pa je rezultat bio porazan, ali očekivan.
HAJDUK – SAN MARTIN 6 : 0
Ante Ivković Zonzi prima pehar od Cataline Lonac, počasne konzulice RH u Tucumanu
U gradu San Miguel de Tucuman postoji hrvatska škola Colegio Croata. Učenici te škole dočekali su veterane u splitskim nošnjama i otplesali su splitski ples. To doživjeti u srcu Južne Amerike bilo je dirljivo i čudesno.
Slijeva nadesno: Dujmović, Ivković, Holcer, Bavčević, Šušnjara, Tušek, Lovrić, Džoni i Andrijašević
Colegio Croata: Ardian Kozniku, Katalina Lonac i Goran Vučević
Gornji red slijeva nadesno: Ante Ivković, Ljudevit Tušek, Goran Borčić, Catalina Lonac, dr. Davor Galetović, Stanislav Bavčević, Goran Šušnjara, Petar Lovrić, Vilson Džoni, Stipe Andrijašević, Vinko Dujmović, Romeo Vulas, Miro Borozan i ravnateljica škole. Čuče s djecom Ante Šećer, Boris Peyrek, Goran Vučević, Ardian Kozniku i Mladen Jurić.
Trebalo se oprostiti od ljubaznih domaćina i krenuti natrag put grada Rosaria na čijem širem području živi oko 30 000 Hrvata i njihovih potomaka. Organizaciju boravka u ovom gradu na sebe je preuzela počasna konzulica Republike Hrvatske, sada već pokojna, dr. Lucija Žižić.
Veterani Hajduka nastupili su na stadionu Newell’s Old Boysa na kojem je igrala Hajdukova prva momčad daleke 1931. godine za vrijeme svoje južnoameričke turneje. Na ovom stadionu igrao je i Maradona što se tamo s ponosom ističe. Veterani su igrali protiv tamošnjih veterana i svi su utakmicu ocijenili dobrom.
HAJDUK – NEWELL’S OLD BOYS 1 : 2 (zgoditak za Hajduka postigao je Andrijašević)
Rosario , slijeva nadesno stoje: Vinko Dujmović, Goran Brailo, Stipe Andrijašević, Stanislav Bavčević, Tonči Gabrić, Zlatko Vujović, Goran Šušnjara, dr. Davor Galetović, Petar Lovrić i Dragan Holcer. Čuče: Ante Ivković, Romeo Vulas, Ante Šećer, Miro Borozan, Mladen Jurić, Boris Peyrek, Ardian Kozniku, Vilson Džoni i Goran Vučević.
Turneja je završila u Buenos Airesu. Kao i na početku puta, veterane je dočekao Arsen Petrošić, organizator boravka u argentinskoj metropoli. Petrošiću je kao sponzor puno pomogao Ivo Rašić, proizvođač i izvoznik argentinske piletine.
Posljednja utakmica na turneji nije ispunila očekivanja. Odigrana je protiv kluba iz predgrađa Ezeize, a ponovo se trebalo okušati s mnogo mlađim igračima. S obzirom na tu činjenicu, rezultat i nije bio tako loš.
HAJDUK – TRISTAN SUAREZ 2 : 2 (zgoditke za Hajduka postigli su Andrijašević i Vulas)
Teren kluba Tristan Suarez u Ezeizi
Dragan Holcer (desno) predaje plaketu Hajduka Ivi Rašiću
Turneja se mogla proglasiti uspjelom, ali cijeli put svih je mučila jedna dilema. Pred polijetanje iz Splita, Goran Vučević dobio je ponudu da Veterani Hajduka odigraju prijateljsku utakmicu s čileanskom momčadi Colo Colo iz Santiaga, pred veliku utakmicu Boca Juniorsa na njihovu stadionu Bombonera u Buenos Airesu. Kako je turneja već ranije bila definirana, pristati na to značilo bi otkazati posjet Rosariju što bi sigurno bilo razočaranje za tamošnje Hrvate. Vučević je cijeli put kombinirao kako brže prevaliti zadane udaljenosti i kako na sve stići. No, bilo kakva promjena izlazila je iz financijskog okvira turneje. Nitko se nije želio baciti u dodatni trošak pa je sve napravljeno po ranije zacrtanom planu. Na kraju je svima bilo jasno da je tako bilo i najbolje jer je za utakmicu na Bomboneri trebalo više snage i bolja momčad.
Boravkom u Buenos Airesu nastavilo se jesti gomile pečenog mesa...
...gledati tango...
Branka Bezić Filipović na slici lijevo s Arsenom Petrošićem i plesačima tanga,
a na slici desno s Goranom Borčićem, ravnateljem Muzeja grada Splita
...susretati rodbinu...
Ante Ivković Zonzi (desno) s rođakom Jozom Ivkovićem iz Buenos Airesa
S argentinske ljetne vrućine momčad se vratila u predbožićno splitsko kišno vrijeme jer je, na sreću snijeg bio već odavno okopnio. Kao i uvijek, s turneja se dolazilo planirajući nove destinacije. Sljedeći pokušaj bio je usmjeren na Sao Paulo, ali nije bio realiziran, kao ni onaj za odlazak u Boliviju. Unatoč očekivanjima hrvatskih iseljenika, sve je teže bilo doći do novca za daleka putovanja. Zato se odlučilo okrenuti svojoj okolici gdje su putovanja bila kraća i lakše izvediva, a doživljaji jednako snažni.