Na mjestu današnjeg samostana podigao je oko 1020. splitski nadbiskup Pavao crkvu Svete Marije Poljudske (S. Maria de Palude), koju s okolnim zemljištem u oporuci 1030. godine ostavlja svom ocu Prestanciju, splitskom prioru. Naslijedio ju je njegov sin Crni (Črni, Cerne), takoder prior, a od njega sin Dabro, opat benediktinskoga samostana na Sustipanu. Od toga vremena crkvom i njezinim imanjem upravljaju benediktinci toga samostana. U crkvi i samostanu sačuvalo se nekoliko različitih, ranosrednjovjekovnih kamenih ulomaka oltarne pregrade (ulomak stupa s kapitelom, greda s natpisom, dijelovi pluteja). Na luku ugradenom iznad sakristijskih vrata stoji natpis: (MI)HAELI ARCHANGELI OC OATORILIM DO ADIUVANTE CONSTR(CTUM)/ Mihovilu arhandelu ovaj oratorij sagradjen.je uz Božju pomoć.
U XV. stoljeću sustipansku opatiju, crkvu i posjede na Poljudu dobiva kao nadarbinu kardinal Bessarion (?, 1403.-1472.), učeni humanist, kolekcionar i zagovaratelj crkvenoga jedinstva. Upravo je on dozvolio franjevcima opservantima da uz zapuštenu crkvu i hospicij na Poljudu podignu samostan. Splitsko gradsko vijeće na svojoj sjednici 2. srpnja 1449. godine dopustilo je franjevcima da mogu praviti peć za vapno i sjeći grmlje na Marjanu potrebno za gradnju samostana (facere po.s.se urram calcariam in Monte Mergnani et in ipso monte incidendo ligna ad comburendum praedictam calcariam). To je poćetak gradnje crkve i samostana na Poljudu, koji su sagradeni zajednićkim nastojanjem redovnika, gradske vlasti, milodarima i prinosima gradana i plemića.
Poljudska crkva posvećena Uznesenju Blažene Djevice Marije sagradena je kao jednostavna, jednobrodna crkva dvoranskoga tipa u drugoj polovici XV. stoljeća. Na pročelju su crkve vrata gotičko-renesansnoga stila, tipična za vrijeme oko 1500. godine. U polukružnoj luneti tri su dopojasna svetačka lika u visokom reljefu. U sredini je Bogorodica, a uz nju sv. Ante Padovanski i sv. Frane Asiški. Njihovi nabujali oblici ukazuju da su djelo renesansnoga majstora.
Crkvena je lada natkrivena, nedavno obnovljenim, kasnogotičkim drvenim stropom, dok je u svetištu ušiljeni bačvasti svod. Gotičkom stilu pripada i kamena rezbarena Uskrsna svijeća u zidu uz trijumfalni luk svetišta, te umivaonik u sakristiji. Na opremi crkve zaposlen je 1493. godine splitski klesar Mihovil Mihanić koji radi kamenu ogradu svetišta s likovima Marije i Gabrijela na rubovima.
U XVI. stoljeću crkvi su dogradene dvije bočne kapele na južnoj strani. Prvu kapelu do ulaza dala je podići sredinom XVI. stoljeća splitska plemićka obitelj Benedetti. U njoj se nekoć nalazila njihova grobnica s obiteljskim grbom, te slika Francesca da Santa Croce (Venecija, 1516.-1584.) Bogorodica s Djetetom, sv. Petrom, sv. Klarom, sv. Ivanom Krstiteljem i andelima, koja na okviru takoder ima njihov grb.
Druga kapela, kojoj je kameni okvir ulaza takoder ukrašen plitkorezanim renesansnim motivima, bila je posvećena sv. Križu. U njoj je izvorno stajalo veliko drveno, kasnogotičko raspelo.
Na glavnom oltaru nalazi se veliki poliptih kojega je 1549. godine naslikao Girolamo da Santa Croce (Santa Croce kraj Bergama, izmedu 1480./ 1485.-Venecija, 1556.), eklektik i kompilator u venecijanskim renesansnim slikarskim zbivanjima. U njegovim se brojnim djelima, koja primarno radi za provinciju, prožimaju utjecaji slikara iz obitelji Bellini, Cime da Conegliana i Palme Starijega. Poliptih na Poljudu spada medu njegove najveće izradevine na hrvatskoj obali. Deset tabli poredano je u dva niza razdijeljenih drvenim, pozlaćenim i rezbarenim okvirima renesansnog stila. U gornjem su redu prikazani sv. Katarina Aleksandrijska, sv. Jelena, Bogorodica s Djetetom, sv. Klara i sv. Marija Magdalena. U donjem su nizu na središnjem polju sv. Frane Asiški, sv. Ante i sv. Bernardin. Desno su prikazi sv. Dujma i sv. Ivana Krstitelja, a slijeva sv. Ljudevit i sv. Jeronim. U vrhu poliptiha u trokutnom polju prikazana je Golubica Duha Svetoga. Na središnjem polju, uz lik sv. Frane slikar se potpisao: HIERONYMUS DE SANTA CRVCE MDXLIIII.
Ikonografski program za Santa Croceov poliptih franjevci su pomno razradili: uz titulare crkve i Reda (Uznesenje B1. Dj. Marije, sv. Frane Asiški), tu su i sv. Jeronim, zaštitnik Dalmacije i sv. Dujam, zaštitnik Splita. Splitski je patron prikazan kao biskup zaogrnut teškim plaštom, s modelom grada u rukama. Toje najraniji vjerodostojni prikaz grada nastao zastalno prema grafici ili crtežu. Naslikana je ne samo Dioklecijanova palača sa zvonikom katedrale, već i zapadni, srednjovjekovni dio grada s Mletačkom kulom.
U XVII. stoljeću crkva je bila temeljito preuredena u baroknom stilu. Tada su podignuti brojni mramorni oltari, od kojih se po obliku i vrsnoći izvedbe isticao glavni oltar iz 1678. godine. Spadao je u tzv. tabernakul oltar s bočnim vratima za svećenički kor, dok je Santa Croceov poliptih bio postavljen u vrh istočnog zida svetišta. U obnovi crkve 1977./ 1979. svi su oltari razvrgnuti.
Renesansnih je oblika i velika oltarna pala s prikazom Bogorodice zaštitnice sa sv. Sebastijanom, sv. Ljudevitom i Bogom Ocem. Bog Otac drži u rukama snop strijela i u kivnji ih baca na zemnike. Bogorodica širi plašt i zaštićuje skupinu pokleklih muškaraca i žena. Bogorodičin širom razgrnuti plašt predstavlja zapravo prepreku protiv strijela koje donose kugu. U tom je smislu objašnjiva prisutnost sv. Ljudevita i sv. Sebastijana. U Gospinu liku sjedinjuju se dvije ikonografske sheme: Bogorodica zaštitnica (Gospe od Milosti; Mater Misericordiae) i Platytera, jer joj je na prsima medaljon s likom Krista-Emanuela.
HOME|INDEX|FOTOGRAFIJE |