FRANJEVACKA CRKVA I SAMOSTAN
FRANJEVACKA CRKVA I SAMOSTAN
Radoslav Tomić

Franjevačka crkva i samostan na Poljudu u Splitu

Na sjevernoj strani Splitskog poluotoka, u zaklonjenoj i plitkoj uvali Kaštelanskog zaljeva, smjestio se franjevački samostan na Poljudu. Ime Poljud dolazi od latinske riječi paludes (močvare), jer je sve donedavno ovaj kraj obilovao vodama. Pod tim imenom spominje se već u oporuci priora Petra (IX. st.) koji zemljište u Poljudu (in Palude) ostavlja crkvi sv. Ivana. U tako pitomom krajoliku, gdje su sve donedavno rasli voćnjaci i vinogradi ispresjecani poljskim putovima, otkriveni su tragovi gradevina iz antičkoga razdoblja. Iz toga vremena u samostanskom se sklopu čuva nekoliko ulomaka. Iz I. st. poslije Krista je velika nadgrobna ploča ugradjena u vanjski zid južne kapele koja spominje dekuriona (senator kolonije) Gaja Orhivija Amemptu. Kasnoantički način gradnje otkriva se u dijelovima istočnog i južnog zida samostanskoga vrta, dok podrijetlo velikog kapitala u predvorju nije istraženo.

Na mjestu današnjeg samostana podigao je oko 1020. splitski nadbiskup Pavao crkvu Svete Marije Poljudske (S. Maria de Palude), koju s okolnim zemljištem u oporuci 1030. godine ostavlja svom ocu Prestanciju, splitskom prioru. Naslijedio ju je njegov sin Crni (Črni, Cerne), takoder prior, a od njega sin Dabro, opat benediktinskoga samostana na Sustipanu. Od toga vremena crkvom i njezinim imanjem upravljaju benediktinci toga samostana. U crkvi i samostanu sačuvalo se nekoliko različitih, ranosrednjovjekovnih kamenih ulomaka oltarne pregrade (ulomak stupa s kapitelom, greda s natpisom, dijelovi pluteja). Na luku ugradenom iznad sakristijskih vrata stoji natpis: (MI)HAELI ARCHANGELI OC OATORILIM DO ADIUVANTE CONSTR(CTUM)/ Mihovilu arhandelu ovaj oratorij sagradjen.je uz Božju pomoć.

U XV. stoljeću sustipansku opatiju, crkvu i posjede na Poljudu dobiva kao nadarbinu kardinal Bessarion (?, 1403.-1472.), učeni humanist, kolekcionar i zagovaratelj crkvenoga jedinstva. Upravo je on dozvolio franjevcima opservantima da uz zapuštenu crkvu i hospicij na Poljudu podignu samostan. Splitsko gradsko vijeće na svojoj sjednici 2. srpnja 1449. godine dopustilo je franjevcima da mogu praviti peć za vapno i sjeći grmlje na Marjanu potrebno za gradnju samostana (facere po.s.se urram calcariam in Monte Mergnani et in ipso monte incidendo ligna ad comburendum praedictam calcariam). To je poćetak gradnje crkve i samostana na Poljudu, koji su sagradeni zajednićkim nastojanjem redovnika, gradske vlasti, milodarima i prinosima gradana i plemića.

Poljudska crkva posvećena Uznesenju Blažene Djevice Marije sagradena je kao jednostavna, jednobrodna crkva dvoranskoga tipa u drugoj polovici XV. stoljeća. Na pročelju su crkve vrata gotičko-renesansnoga stila, tipična za vrijeme oko 1500. godine. U polukružnoj luneti tri su dopojasna svetačka lika u visokom reljefu. U sredini je Bogorodica, a uz nju sv. Ante Padovanski i sv. Frane Asiški. Njihovi nabujali oblici ukazuju da su djelo renesansnoga majstora.

Crkvena je lada natkrivena, nedavno obnovljenim, kasnogotičkim drvenim stropom, dok je u svetištu ušiljeni bačvasti svod. Gotičkom stilu pripada i kamena rezbarena Uskrsna svijeća u zidu uz trijumfalni luk svetišta, te umivaonik u sakristiji. Na opremi crkve zaposlen je 1493. godine splitski klesar Mihovil Mihanić koji radi kamenu ogradu svetišta s likovima Marije i Gabrijela na rubovima.

U XVI. stoljeću crkvi su dogradene dvije bočne kapele na južnoj strani. Prvu kapelu do ulaza dala je podići sredinom XVI. stoljeća splitska plemićka obitelj Benedetti. U njoj se nekoć nalazila njihova grobnica s obiteljskim grbom, te slika Francesca da Santa Croce (Venecija, 1516.-1584.) Bogorodica s Djetetom, sv. Petrom, sv. Klarom, sv. Ivanom Krstiteljem i andelima, koja na okviru takoder ima njihov grb.

Druga kapela, kojoj je kameni okvir ulaza takoder ukrašen plitkorezanim renesansnim motivima, bila je posvećena sv. Križu. U njoj je izvorno stajalo veliko drveno, kasnogotičko raspelo.

Na glavnom oltaru nalazi se veliki poliptih kojega je 1549. godine naslikao Girolamo da Santa Croce (Santa Croce kraj Bergama, izmedu 1480./ 1485.-Venecija, 1556.), eklektik i kompilator u venecijanskim renesansnim slikarskim zbivanjima. U njegovim se brojnim djelima, koja primarno radi za provinciju, prožimaju utjecaji slikara iz obitelji Bellini, Cime da Conegliana i Palme Starijega. Poliptih na Poljudu spada medu njegove najveće izradevine na hrvatskoj obali. Deset tabli poredano je u dva niza razdijeljenih drvenim, pozlaćenim i rezbarenim okvirima renesansnog stila. U gornjem su redu prikazani sv. Katarina Aleksandrijska, sv. Jelena, Bogorodica s Djetetom, sv. Klara i sv. Marija Magdalena. U donjem su nizu na središnjem polju sv. Frane Asiški, sv. Ante i sv. Bernardin. Desno su prikazi sv. Dujma i sv. Ivana Krstitelja, a slijeva sv. Ljudevit i sv. Jeronim. U vrhu poliptiha u trokutnom polju prikazana je Golubica Duha Svetoga. Na središnjem polju, uz lik sv. Frane slikar se potpisao: HIERONYMUS DE SANTA CRVCE MDXLIIII.

Ikonografski program za Santa Croceov poliptih franjevci su pomno razradili: uz titulare crkve i Reda (Uznesenje B1. Dj. Marije, sv. Frane Asiški), tu su i sv. Jeronim, zaštitnik Dalmacije i sv. Dujam, zaštitnik Splita. Splitski je patron prikazan kao biskup zaogrnut teškim plaštom, s modelom grada u rukama. Toje najraniji vjerodostojni prikaz grada nastao zastalno prema grafici ili crtežu. Naslikana je ne samo Dioklecijanova palača sa zvonikom katedrale, već i zapadni, srednjovjekovni dio grada s Mletačkom kulom.

U XVII. stoljeću crkva je bila temeljito preuredena u baroknom stilu. Tada su podignuti brojni mramorni oltari, od kojih se po obliku i vrsnoći izvedbe isticao glavni oltar iz 1678. godine. Spadao je u tzv. tabernakul oltar s bočnim vratima za svećenički kor, dok je Santa Croceov poliptih bio postavljen u vrh istočnog zida svetišta. U obnovi crkve 1977./ 1979. svi su oltari razvrgnuti.

Renesansnih je oblika i velika oltarna pala s prikazom Bogorodice zaštitnice sa sv. Sebastijanom, sv. Ljudevitom i Bogom Ocem. Bog Otac drži u rukama snop strijela i u kivnji ih baca na zemnike. Bogorodica širi plašt i zaštićuje skupinu pokleklih muškaraca i žena. Bogorodičin širom razgrnuti plašt predstavlja zapravo prepreku protiv strijela koje donose kugu. U tom je smislu objašnjiva prisutnost sv. Ljudevita i sv. Sebastijana. U Gospinu liku sjedinjuju se dvije ikonografske sheme: Bogorodica zaštitnica (Gospe od Milosti; Mater Misericordiae) i Platytera, jer joj je na prsima medaljon s likom Krista-Emanuela.

HOME|INDEX|FOTOGRAFIJE

______________________________________
Studia Croatica Studia Croatica Blog Studia Croatica - Lexicon www.croacia.com.ar . . . .