Crkva i samostan posjeduju lijepu zbirku srebrnih liturgijskih predmeta. Najstarija je gotička ladica za tamjan (XV. st.) i gotičkorenesansni kalež (XVI. st.), dok se od predmeta baroknoga stila ljepotom izvedbe izdvaja ophodno raspelo s likovima Krista, Marije i poprsjima svetaca.
U Muzeju su izložene i dragocjenosti samostanske pismohrane i knjižnice. Kao Bula pape Kalista III. iz 1457. godine kojom se podjeljuju oprosti svima koji za Gospine blagdane i prvih nedjelja u mjesecu pohode Poljudsko svetište i udjele milostinju za izgradnju. Izložena je bula kojom papa Leon X. 1520. godine proglašuje Tomu Nigrisa skradinskim biskupom.
Samostanska je knjižnica znamenita po velikom broju sačuvanih inkunabula: tu ih je registrirano čak 26. U njoj su i brojna starija izdanja hrvatskih pisaca, medu kojima i Marulićev Evandelistar iz 1516. godine. Inače, veliki je pisac bio povezan s poljudskim samostanom kojemu u oporuci 1521. godine ostavlja tri knjige (Conpendium Bibliae, Biblia cum Nicolao de Lyra, Homelie Origene.s), dok je Platonova djela ostavio prijatelju, biskupu Tomi Nigrisu. Na djelu fra Nikole de Lyra sačuvane su pomno ispisane Marulićeve bilješke i poneki usitnjeni crtež.
U skromnom rukopisnom fondu najvrijedniji je Gospin plač iz XV. stoljeća.
Franjevačka crkva i samostan Uznesenja Blažene Djevice Marije na Poljudu najvrijednija su gotičko- renesansna spomenička cjelina u Splitu. Ne samo kao graditeljski sklop, koji je usprkos pregradnjama, preinakama i obnovama sačuvao dobrim dijelom svoj izvorni izgled, već i po kiparskom, slikarskom i knjižnom inventaru. Nadgrobne ploče u samostanskome klaustru najveća su i najznačajnija zbirka renesansne sepulkralne plastike u Splitu. Jednako je dragocjen i slikarski inventar od Santa Croceova prikaza sv. Dujma do Lottova portreta. U to humanističko ozračje nadomak turskih topova na Kliškoj tvrdavi uklapa se i knjižnica.
Nema sumnje da je poljudsko svetište u zaravnjenoj uvali nad kaštelanskim plićakom, uz antičke ruševine i starohrvatske temelje, tijekom povijesti bilo istinsko humanističko utočište i plodonosno vjersko središte u koje i danas dolaze podjednako vjernici i znalci starina s istovjetnom željom da se u njegovom samotnom prostoru, zaklonjenom mrkim čempresima, upoznaju s religioznim i umjetničkim sadržajima koji se upravo ovdje prožimaju i dopunjuju.
HOME|INDEX| FOTOGRAFIJE |